BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSAVSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U ORAŠJU

Broj: 25 0 P 060711 24 P

Orašje, 17.10.2025. godine

             Općinski sud u Orašju, sudija Hatidža Kadrić u pravnoj stvari tužitelja Županije Posavske, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koga zastupa Županijsko pravobraniteljstvo Odžak, protiv tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. koje zastupa punomoćnik Ahmet Efendić, odvjetnik iz Sarajeva i tuženika M.V., sina J. iz D.D. k.br. …, T.J., sina D. iz P. k.br. … i T.L., sina J. iz O. k.br. …, radi smetanja posjeda, v.p.s. 105.490,50 KM, nakon zaključene usmene i javne glavne rasprave dana 18.09.2025. godine u prisustvu zakonskog zastupnika tužitelja-Županijske pravobraniteljice Ana Marije Čolić, punomoćnika tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. -Ahmet Efendić, odvjetnik iz Sarajeva, te tuženog M.V., donio je dana 17.10.2025. godine sljedeće:

R J E Š E NJ E

I.     Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženi:

1. J. (A.) K. iz D.S. kbr. …, općina O.1

2. S. (S.) K. iz D.S. kbr. …, općina O-1

3. J. (M.) Z. iz D.D. …, općina O.1

4. M. (J.) V. iz D.D. kbr. …,općina O.1

5. D. (P.) J. iz P., općina O.1

6. T. (D.) J. iz P. kbr. …, općina O.1

7. T. (J.) L. iz O. kbr. …, općina O.1

8. I. (P.) Z. iz O. kbr. …, općina O.1

9. B. (J.) J. iz N.G. b.b., općina O.1

izvršili smetanje posjeda općine O.1 na parcelama:

-Begluk I. K.O. D.D. u površini od 189794m2

-Begluk II. K.O. D.D., k.č.2138/1 u površini od 198650m2

-Begluk III. K.O. D.D., k.č.2129/10 u površini od 154786m2

-Pilićarnik I. K.O. N.G., dio k.č.954 u površini od 54 m2, dio k.č. 3509 u površini od 725 m2, dio k.č. 3511 u površini od 5280 m2,dio k.č. 3512 u površini od 11846, dio k.č. 3514/1 u površini od 128527 m2, dio k.č. 3521/l u površini od 404 m2, dio k.č.3523 u površini od 2757 m2, što ukupno iznosi 149593m2

-Pilićarnik II. K.O. N.G., dio k.č. 3508 u površini od 2363,dio k.č. 3509 u površini od 4083, dio k.č.3514/l u površini od 143554 m2 sve u ukupnoj površini od 150000m2

-Čopori, K.O. O.1, k.č. 3845/1 u površini 14083, dio k.č. 3844/1 u površini od 163787 m2, dio k.č. 3844/16 u površini od 192130 m2, što ukupno iznosi 370000 m2, a ista se odnosi na 2 fizički odvojena dijela, na način da su bez pravnog osnova ušli na predmetne parcele, izorali iste te zasijali merkantilnom pšenicom, koja je trenutno u fazi bokorenja.

          Nalaže se tuženim od rednog broja l. do 9., da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja, izvrše sve potrebne radnje za vraćanje zemljišta u stanje prije izvršenog smetanja te predmetne parcele predaju u posjed Općini Odžak, da bi Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske moglo zakupoprimca poduzeće "Poljoprivrednik” d.o.o. uvesti u posjed istih. Zabranjuje se tuženim takvo ili slično ponašanje ubuduće.

          Obvezuju se tuženi da solidarno snesu sve troškove ovoga parničnog postupka koliko budu iznosili do okončanja ovoga procesa.“

II.  Obavezuje se tužitelj da tuženima J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od  27.432,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ovog Rješenja do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana, od dana prijema rješenja.

III.                       Preko dosuđenog iznosa za naknadu troškova postupka  tuženi J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. se odbijaju.

O b r a z l o ž e nj e

            Dana 18.03.2024. godine tužitelj je, putem zastupnika, podnio tužbu (koja je ispravljena i dopunjena aktom od 05.04.2024. godine) protiv tuženog radi smetanja posjeda. U tužbi se ističe da procesna i aktivna legitimacija tužitelja proističe iz odredbe čl. 114. st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj[1]. Navodi se da je Ministarstvo poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dana 30.10.2023. godine sklopilo Ugovor sa poduzećem „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak čiji predmet je privremeni zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu ili posjedu države na području općine Odžak koje je navedeno u čl. 2. Ugovora, te da je dana 19.02.2024. godine poduzeće „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak, Ministarstvu uputilo zahtjev za predaju u posjed nekretnina radi početka obrade državnog poljoprivrednog zemljišta koje je predmet navedenog Ugovora, a kojim zahtjevom je traženo da se isti uvede u posjed predmetnih čestica. Dalje se navodi da je Ministarstvo dana 22.02.2024. godine obaviješteno od strane firme „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak da su parcele Begluci I, II i III, parcele Čopori I i II, te Pilićarnik I i II zasijane pšenicom od strne nepoznatih osoba, a da iz javnih nastupa proistječe da su to uradili članovi Udruženja „Žito“ iz Odžaka. Obzirom da je na taj način na dan 22.02.2024. godine Ministarstvo došlo do saznanja da su u poljoprivredno zemljište koje je u vlasništvu države, odnosno u posjedu Općine O.1, ušle nepoznate osobe, te iste već i zasijale, ističe se da je Ministarstvo, sukladno odredbi čl. 114. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj, na teren uputilo Povjerenstvo. Nakon svih obavljenih radnji na koje Ministarstvo obvezuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj, isto je po obavljenom radu Povjerenstva obavijestilo Općinu Odžak kako bi ista mogla ispuniti svoje zakonske obaveze iz čl. 114. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj. Međutim, navodi se da se Općina Odžak oglušila o ovu obavijest i u propisanom roku nije nadležnom sudu podnijela tužbu radi smetanja posjeda, niti uputila zahtjev policiji da se pokrenu propisane radnje, niti podnijela zahtjev inspektoratu da rješenjem odredi predviđene mjere i izrekne kaznu, slijedom čega je došlo do procesne legitimacije tužitelja shodno čl. 114. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Županije Posavske. U svezi sa tim ističe se da je Ministarstvo dana 12.03.2024. godine uputilo i pismeni zahtjev da se Općinska načelnica, Predsjedatelj Općinskog vijeća i Općinska pravobraniteljica u roku do 24 sata pismeno izjasne uz dokaz o podnesenoj tužbi kao zakonskoj obvezi, međutim, da Ministarstvo u ostavljenom roku nije dobilo dokaz o podnesenoj tužbi. Stoga se naglašava da tužitelj u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelje (dana 22.02.2024. godine), a najkasnije od jedne godine od dana nastalog smetanja (u periodu od 05. do 08.10.2024. godine) podnosi predmetnu tužbu, kojom predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi da su tuženi kao članovi Udruženja „Žito“ Odžak izvršili smetanje posjeda Općine Odžak i to na parcelama Begluk I k.o. D.D., k.č.br. 1366 i k.č.br. 1367 u površini od 189794 m², Begluk II k.o. D.D., k.č.br. 2138/1 u površini 198650 m², Begluk III k.o. D.D., k.č.br. 2129/10 u površini od 154786 m², Pilićarnik I k.o. N.G., dio k.č.br. 954 u površini od 54 m dio k.č.br. 3509 u površini od 725 m², dio k.č.br. 3511 u površini od 5280 m², dio k.č.br. 3512 u površini od 11846 m², dio k.č.br. 3514/1 u površini od 128527 m², di k.č.br. 3521/1 u površini od 404 m², dio k.č.br. 3523 u površini od 2757 m², što ukupno iznosi 149593 m², Pilićarnik II k.o. N.G. dio k.č.br. 3508 u površini od 2363 m², dio k.č.br. 3509 u površini od 4083 m², dio k.č.br. 3514/1 u površini od 143554 m², sve u ukupnoj površini od 150000 m², Čopori k.o. O.1, k.č.br. 3845/1 u površini od 14083 m², dio k.č.br. 3844/1 u površini od 163787 m², dio k.č.br. 3844/16 u površini od 192130 m², tako što su bez pravnog osnova ušli u predmetne parcele, izorali iste, te zasijali merkantilnom pšenicom koja je trenutno u fazi bokorenja, kao i da se istima naloži da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja, izvrše sve potrebne radnje radi vraćanja zemljišta u stanje prije izvršenog smetanja, te predmetne parcele predaju u posjed Općini O.1, da bi Ministarstvo moglo zakupoprimca poduzeće „Poljoprivrednik“ d.o.o. uvesti u posjed istih.

            Rješenjem br. 25 0 P 060711 24 Mo od 16.04.2024. godine ovaj sud je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, a rješenjem br. 25 0 P 060711 24 Mo 2 od 06.08.2024. godine je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje mjere osiguranja, koje je rješenje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj: 02 0 P 060711 24 Mož od 03.10.2024. godine

              U odgovoru na tužbu i u dopuni odgovora na tužbu tuženi M.V. je naveo da u potpunosti odbacuje i osporava postavljeni tužbeni zahtjev, jer niti se bavi poljoprivredom niti je član udruge „Žito”, da se tu samo zatekao kao slučajni prolaznik.

              U odgovoru na tužbu tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. putem punomoćnika Ahmeta Efendića, odvjetnika iz Sarajeva, isti su predložili da sud donose presudu kojom se tužba tužitelja odbija kao neosnovana u cijelosti, te da se naloži tužitelju da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate. Navode da tuženi u cijelosti osporavaju postavljeni tužbeni zahtjev kao apsolutno deplasiran, promašen i neosnovan iz niza različitih razloga, te navode šta je propisano članom 327. i članom 331. Zakona o stvarnim pravima. Dalje ističu nepostojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja, da je, kada se uopšteno govori o tužbama zbog smetanja posjeda, notorno da tužitelj u takvom postupku mora da dokaže da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari, da ga je tuženi ometao u posjedu, čin smetanja, način smetanja, vrijeme smetanja te tužbenim zahtjevom može tražiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Da u kontekstu prethodno navedenog ukazuju da tužiteljev zahtjev „pada“ već na prvom testu jer neupitno je da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina što ni sam tužitelj ne tvrdi suprotno, nego je nesporno, a proizlazi i iz dokumenata koje je dostavio sam tužitelj da su predmetne parcele, do ulaska članova Udruženja „Žito" u njihov posjed bile potpuno slobodne i da su članovi navedenog Udruženja ušli u miran, savjestan i stvaran posjed parcela bez protivljenja ili osporavanja takvog čina od strane bilo koga nakon čega su na parcelama izvršili sjetvu pšenice. Navode da se prema tome, u konkretnom slučaju uopšte ne može govoriti o smetanju posjeda jer članovi Udruženja „Žito“ nisu preuzeli posjed parcela od bilo koga već su ušli u posjed slobodnih parcela, stoga zaključuju da tužitelj uopšte nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka jer, nesporno, nije imao posljednji faktički mirni posjed predmetnih parcela, a da to potvrđuje i činjenica da tužitelj tužbenim zahtjevom uopšte ne traži da se on uvede u posjed parcela već traži da se u posjed parcela uvede Općina O.1, iako ni Općina prethodno nije bila u posjedu parcela. Da u kontekstu pitanja (ne) postojanja aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka posebno ukazuju na činjenicu da i iz elaboracije tužitelja proizlazi da on svoju aktivnu legitimaciju ne temelji na odredbama ZoSP već na odredbi člana 114. stav 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj (Nar n. ŽP broj 14/2023 u daljnjem tekstu ZPZ), te navode šta je propisano članom 114. stav 4. ZPZ. Da je, kada se pažljivo pročita, jasno da prethodno citirana odredba daje nadležnom ministarstvu mogućnost da pokrene određeni postupak  zbog smetanja posjeda, međutim ono što je suštinski bitno jeste to da citirana odredba ne daje mogućnost ministarstvu da podnese tužbu zbog smetanja posjeda, jer da bi se moglo raspravljati o osnovanosti zahtjeva za smetanje posjeda, tužitelj mora dokazati svoj posljednji faktički mirni posjed na određenoj stvari, smetanje tog posjeda od strane tuženog, jasno vrijeme i način smetanja itd., te tražiti vraćanje posjeda, te da ni jedna od navedenih okolnosti ne postoji u konkretnom slučaju. Smatraju neupitnim da se odredba člana 114. stav 4. ZPZ nikako ne može tretirati kao zakonski osnov iz kojeg proizlazi aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovog postupka, tj. postupka po tužbi za smetanje posjeda, da ne može bilo koja odredba ZPZ derogirati odredbe ZOSP, a da ako se prihvati da aktivna legitimacija tužitelja, onda se prihvata i derogiranje niza normi ZoSP koje se tiču upravo pitanja smetanja posjeda, odnosno faktički daje se legitimacija za posjedovnu tužbu nekome ko nije bio u posjedu predmeta spora niti je njegov posjed na bilo koji način smetan, niti isti traži vraćanje posjeda. Nadalje, navode da smatraju da, kada je zakonodavac propisao mogućnost da tužitelj pokrene određeni postupak zbog smetanja posjeda, time se nikako nije moglo misliti na tužbu zbog smetanja posjeda već na vlasničku tužbu. Jer, upravo bi rei vindicatio, odnosno vlasničkom tužbom, vlasnik (u konkretnom slučaju država) imala pravo da štiti vlasništvo traženjem vraćanja stvari u posjed, ali nikako tužbom za smetanje posjeda, jer za to nisu ispunjeni uslovi predviđeni ZoSP. Nadalje, ističu nepostojanje pasivne legitimacije na strani tužitelja kao i neblagovremenost tužbe. Dalje navode da je činjenica da su tužitelj i društvo „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak još 31.10.2023. godine zaključili ugovor o zakupu predmetnih parcela a već tada je bilo opštepoznato na predmetnom lokalitetu da je udruženje „Žito“ u periodu od 05.-08.10.2023. godine ušlo u posjed predmetnih parcela i izvršilo sijanje pšenice, a to je radi razjašnjenja, urađeno još prije donošenja i stupanja na snagu ZPZ i zaključenja ugovora o zakupu između tužitelja i „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak, a koji ugovor je zaključen upravo na osnovu i po stupanju na snagu ZPZ. Dakle da je činjenica  da su još prilikom zaključenja ugovora o zakupu predmetnih parcela između tužitelja i društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak oba ova subjekta znala da su predmetne parcele u posjedu Udruženja „Žito“, međutim tužitelj je olako držao da može svakodobno od Udruženja preuzeti posjed i predati ga društvu „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak. Kada se to ipak nije desilo, jer za takvo nešto nije postigao pravni osnov, iako je tužitelj mjesecima na različite načine pokušao da ishodi izlazak Udruženja „Žito“ iz posjeda predmetnih parcela, tek onda je tužitelj odlučio da inicira ovaj postupak. Da je svo vrijeme od momenta zaključenja ugovora o zakupu tužitelj znao da je Udruženje „Žito“ u posjedu predmetnih parcela ad contrario, te da je apsurdna tvrdnja da je tužitelj za tu okolnost saznao tek 22.02.2024. godine. Da je društvo „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak zaključilo ugovor o zakupu parcela upravo s intencijom da odmah počne obrađivati parcele. Da je jasno da je društvo „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak odmah po zaključenju ugovora o zakupu tražilo od tužitelja da nađe način da ih uvede u posjed parcela i da je u tom kontekstu nesporno da postoji korespondencija između tužitelja i društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak u pogledu rješavanja spornog pitanja posjeda parcela, a koja je inicirana mjesecima ranije nego to tužitelj tvrdi u tužbi, te smatraju  neupitnim da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

 U ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi uvidom i čitanjem Ugovora o privremenom zakupu poljoprivrednog zemljišta između Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske i Poljoprivrednika d.o.o. Odžak, od 31.10.2023. godine, izvoda iz Pl.broj 1150 k.o. O.1, Pl.broj 1452 k.o. O.1, Pl.broj 469 N.S., Pl. broj 700 N.S., Pl. broj 721 N.G., Pl.broj 1402 k.o. D.D., Pl.broj 532 D.S., zahtjeva za predaju u posjed nekretnina od 14.02.2024. godine, dopune zahtjeva za predaju u posjed nekretnina od 22.02.2024. godine, rješenja o imenovanju povjerenstva za uviđaj na terenu broj: 08-03-20-30-2/24 od 22.02.2024. godine, zapisnika Povjerenstva Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva broj:08-03-20-30-3/24 od 26.02.2023. godine, akt Ministarstva broj:08-03-20-30-4/24 od 28.02.2024. godine sa kopijom dostavnica (3x), akt Udruženja poljoprivrednika ”Žito” od 16.02.2024., zaprimljen u Ministarstvu 23.02.2024. godine, službenu zabilješku PU Odžak broj:02-2/5-3-103/24 od 08.02.2024. godine, zaprimljena u Ministarstvu 13.03.2024.godine, zahtjev Ministarstva prema Županijskom pravobraniteljstvu broj: 08-03-20-30-8/24 od 13.03.2024. godine, informacija o postupanju, broj:08-03-20-30-5/24 od 12.03.2024. godine, kopija dostavnica (3x), akt Općinskog pravobraniteljstva broj: R-9/24 od 13.03.2024. godine, službena zabilješka PU Odžak od 21.05.2024. godine, zaprimljena u Županijsko pravobraniteljstvo dana 21.05.2024. godine, službena zabilješka PU Odžak od 27.05.2024. godine, zaprimljene u Županijsko pravobraniteljstvo dana 27.05.2024. godine, obavijest o postupanju PU Odžak od 09.04.2024. godine, zaprimljenu u Županijsko pravobraniteljstvo dana 10.04.2024. godine, uvid u predmet ovog suda broj 25 0 St 062203 24 St, tužba Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak protiv POLJOPRIVREDNIK d.o.o. i EKO BOSANSKA POSAVINA d.o.o. od 16.07.2024. godine, sa dokazom o slanju tužbe sudu, dopis Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak upućen Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske od 16.02.2024. godine, dopis Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova Županije Posavske od 16.02.2024. godine, dopis POLJOPRIVREDNIK d.o.o. upućen Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, broj 001-008-1/24 od 22.02.2024. godine, rješenje Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske o imenovanju Povjerenstva za uviđaj na terenu, od 22.02.2024. godine, zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske od 26.02.2024. godine, dopis Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske upućen organima Općine Odžak od 28.02.2024. godine, dopis Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske upućen organima Općine Odžak od 12.03.2024. godine, dopis Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak upućen EKO BOSANSKA POSAVINA d.o.o. od 16.07.2024. godine, sa potvrdama o slanju pošte, dopis Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak upućen Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Županije Posavske i Kantonalnom tužilaštvu posavskog kantona od 14.08.2024. godine, sa potvrdama o slanju pošte, članak pod naslovom „Članovi Udruženja poljoprivrednika „Žito“ iz Odžaka ne daju zemlju, zasijanu pšenicu spremni fizički braniti“, objavljen na web portalu Avaz.ba dana 18.02.2024. godine, dostupan na linku: https://avaz.ba/vijesti/bih/886304/clanovi-udruzenja-poljoprivrednika-zito-iz-odzaka-ne-daju-zemlju-zasijanu-psenicu-spremni-fizicki-braniti, članak pod naslovom „K: Vlast radi za krupni kapital i stalno priprema smicalice da zaobiđe zakone FBiH“, objavljen na web portalu Federalna.ba dana 05.07.2024. godine, dostupan na linku: https://federalna.ba/kopacevic-vlast-radi-za-krupni-kapital-i-stalno-priprema-smicalice-da-zaobide-zakone-fbih-chajn, članak pod naslovom „Zbog HDZ-ovog poduzetnika iz Hrvatske: Posavska policija lomi rebra i vilice poljoprivrednicima“, objavljen na web portalu Žurnal.info dana 06.07.2024. godine, dostupan na linku: https://zurnal.info/clanak/posavska-policija-lomi-rebra-i-vilice-poljoprivrednicima/26971, članak pod naslovom „Sramotne scene u O.1: Policija brutalno hapsi poljoprivrednike“, objavljen na web portalu Agroklub.com dana 04.07.2024. godine, dostupan na linku: https://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/sramotne-scene-u-odzaku-policija-brutalno-hapsi-poljoprivrednika/97011/, članak pod naslovom „Danas protesti u O.1: Policajci na meti kritika zbog brutalnog postupanja prilikom hapšenja“, objavljen na web portalu Slobodna-Bosna.ba dana 05.07.2024. godine, dostupan na linku: https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/364335/danas_protesti_u_odzaku_policajci_na_meti_kritika_zbog_brutalnog_postupanja_prilikom_hapsenja.html, nalog za rad 087/24 od 08.02.2024. godine, putni nalog br. 0399474 od 01.02.2024. godine sa evidencijom korištenja vozila, te su saslušani svjedoci P.M., D.K. i M.B., dok je punomoćnik tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J., odustao od saslušanja istih parničnih stranaka, pa je sud donio rješenje da se neće provesti dokaz saslušanjem istih.

           Kako je tuženi T.J. uredno obaviješten o vremenu i datumu održavanja pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu, a na ista nije pristupio, niti je opravdao svoj izostanak, to je sud  pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu održao u odsutnosti uredno obaviještenog istog tuženog shodno odredbi člana 84 i 97. ZPP-a, te nastavak glavne rasprave dana 18.09.2025. godine u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog T.L.

Sud je odbio  prijedlog zakonskog zastupnika tužitelja na pripremnom ročištu od 30.06.2025. godine da sud službenim putem zatraži presliku istražnog spisa od Kantonalnog tužiteljstva broj: T02 0 KT 0009020 24, obzirom da se isti nisu niti obraćali nadležnom organu za dostavu traženih podataka koji tom zahtjevu nije udovoljeno, nakon čega bi sud po službenoj dužnosti zatražio isti, shodno odredbi člana 134. Zakona o parničnom postupku[2] (u daljnjem tekstu: ZPP). Ista jeste dostavila odgovor  KTPK broj: T02 0 KT 0009020 24 od 18.03.2025. godine odvjetniku Anti Lukaču  da se isto može dostaviti samo na zahtjev suda, ali u drugom predmetu. Također sud je imao u vidu da se krivična odgovornost utvrđuje samo pravosnažnom sudskom odlukom.

Sud nije uvažio smanjenje vrijednosti spora tužitelja na pripremnom ročištu na iznos od 30.000,00 KM, sa iznosa od 105.490,50 KM naznačenog u tužbi, a kojem se preinačenju protivio punomoćnik tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. Naime odredbom člana 53. stav 2. tačka 4. ZPP-a je propisano da je tužitelj dužan u tužbi označiti vrijednost spora, dok je odredbom člana 321. stav 2. istog zakona propisano ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, a stavom 3. istog člana ako je u slučaju iz stava 2. tužitelj vrijednost spora suviše visoko ili suviše nisko označio, sud će najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari brzo i na prikladan način odrediti vrijednost spora. Stoga kako sud na pripremnom ročištu nije rješenjem odredio drugu vrijednost spora, to cijeni da tužitelj nije mogao naknadno mijenjati vrijednost spora označenu u tužbi, pogotovo jer tužbeni zahtjev nije preinačen  (stav Vrhovnog suda Federacije BiH u rješenjima broj: 65 0 P 115867 19 Rev od 15.10.2019. godine i 53 0 Rs 065901 23 Rev od 09.11.2023. godine).

U završnom izlaganju zakonski zastupnik tužitelja je navela da  na temelju provedenog parničnog postupka, a imajući u uvidu sve iznesene dokaze tokom glavne rasprave, kao i temeljem pravilne primjene materijalnog prava smatraju da je tužbeni zahtjev u cijelosti utemeljen, te predlažu sudu da donese rješenje kojim će u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u ovome postupku radi traženja sudske zaštite zbog smetanja posjeda. Da kao prvo napominju da je i Općinski sud u Orašju a i Kantonalni sud u Odžaku, odlučujući o prijedlogu za određivanjem privremene mjere osiguranja kao i mjere osiguranja izašao iz okvira ZPP-a, odnosno već na neki način odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovome postupku. Da je u  mjerama osiguranja faktički odlučivano u cijelosti o tužbenome zahtjevu, a ne samo o uvjetima predviđenim u čl. 269. st.1. tač. 1.i 2. Zakona o parničnom postupku, te da ispada da je Kantonalni sud u Odžaku zauzeo "stav" u ovoj pravnoj stvari što je suprotno Zakonu o parničnom postupku. Kako god parnična stranka bude odbijana s obrazloženjem da bi se određivanjem mjere osiguranja iscrpio tužbeni zahtjev, tako i postupajući Sudovi ne bi trebali izaći iz okvira o kojima odlučuju povodom prijedloga za određivanjem mjera osiguranja. Nadalje navodi da se u ovom pravnom slučaju radi o državnoj imovini, odnosno državnom poljoprivrednom zemljištu koje je svim relevantnim zakonima uživa posebnu zaštitu Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH",broj:18/05,29/06,41/07,74/07,99/07,58/08 i 22/22), Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ("Službene novine FBiH",broj:52/09)-posjed državnog poljoprivrednog zemljišta moguć samo kroz zakup ili koncesiju,  Zakonom o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj ("Narodne novine Županije Posavske",broj:14/23)-posjed državnog poljoprivrednog zemljišta moguć samo kroz zakup ili koncesiju pa i odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH ("Službene novine FBiH,broj: 66/14 i 100/14) i to čl. 8. koji predviđa da stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra o općeg interesa  uživaju posebnu zaštitu. Da je dosadašnji postupak tj. odlučivanje o mjerama osiguranja pokazao da je državno poljoprivredno zemljište koje je po sili zakona prirodno bogatstvo i dobro od općeg intresa ostavljeno na milost i nemilost jedinicama lokalne samouprave i njihovim organima hoce li oni zaštititi državnu imovinu ili ne, tj. nema posebne zaštite, iste kao da je državna imovina "Alajbegova slama". Da smatraju da oni kao tužitelji apsolutno uživaju posjedovnu zaštitu sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj pogotovo idući u smijeru Odluka Ustavnog suda BiH broj:AP-2990/22 od 23.01.2025.godine koja kao i Odluka Ustavnog suda BiH broj: AP-2554/18 od 18.01.2020.godine tretiraju Zakon o poljoprivrednom zemljištu kao lex specialis u odnosu na Zakon o stvarnim pravima za nekretnine-poljoprivredno zemljište koje su u državnom vlasništvu, koje predstavljaju prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa i kao takve uživaju posebnu zaštitu. Sukladno navedenom smatraju da je županijski zakon o poljoprivrednom zemljištu baš po odredbama svih drugih zakona uveo posebnu zaštitu državne imovine-poljoprivrednog državnog zemljišta omogućujući i županiji-kantonu da zaštiti državnu imovinu odnosno da državna imovina na teritoriji Županije Posavske može imati posebnu zaštitu, pogotovo imaju u vidu ovlaštenja 3 razine vlasti u slučaju državnog poljoprivrednog zemljišta (Federacije, kantona, općina). Da ako bi se ovakvo stanje dopuštalo onda bi u načelu dovelo do bezvlašća, a u konacnici prepuštanje posjeda državne imovine u miran posjed bilo kojim fizičkim licima (ne samo u ovome trenutnome slučaju) te u konačnom smislu i konfrontacije sa Zakonom Visokog predstavnika o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji kroz brojna tumačenja Odluka Ustavnog Suda BiH je lex specialis u odnosu na Zakon o stvarnim pravima-tj. ne dopušta kroz dosjelost stjecanje prava vlasništva na državnom poljoprivrednom zemljištu (neka fizička osoba uđe u posjed općina nadležna ne tuži radi smetanja posjeda i po dosadašnjem tumačenju sudova u ovome postupku ista fizička osoba bi postala vlasnik državne imovine). Da je ovdje ugroženo i pravo na mirno uživanje imovine Bosne i Hercegovine i to pravo će pokušati zaštiti do Ustavnog Suda BiH, jer se otvorio po njima neispravan presedan. Nadalje, što se tiče, a po tumačenju suda pri donošenju odluka o određivanju mjera osiguranja, o nedostatka pasivne legitimacije kod tuženih kao fizičkih osoba smatra stav i prvostupanjskog i drugostupanjskoga suda u tome pravcu neutemeljen. Naime da je kod smetanja posjeda pasivno je legitimirana kako osoba koja je dala nalog za smetanje tako i osoba koja je radeći po tom nalogu neposredno izvršila čin smetanja posjeda pri čemu do otklanjanja odgovornosti je moglo doći jedino ako bi osoba koja je dobila nalog najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari pozvala osobu koja joj je dala nalog da umjesto nje stupi u parnicu. (Županijski sud Zagreb Gž-2927/2017-3 od 05.04.2018.god.). Da imajući u vidu sve navedeno kao i pažljivom ocjenom dokaza, a naročito uvidom u stečajini postupak broj: 25 St 062203 24 St vidljivo je da tuženi mogu biti samo pojedinačna fizička lica, jer Udruga Žito imala je u to vrijeme blokiran račun i to od 11.06.2019.godine, sve do 27.11.2024.godine, velika dugovanja, nepokretne ili pokretne imovine (kao što su traktori) da bi se to radilo u ime i za račun udruge Žito. Da je račun Udruge Žito  odblokiran krajem 2024.godine, što znači da su sve radnje koje su bile neophodne vozila traktori, drugi strojevi, sjemena, prskanja vršena preko financijskih sredstava fizičkih osoba, a što se tiče zarade od sjetve u to ne bi ulazili, jer su bitne radnje koji su vršene kroz smetanje. Što se tiče navoda Suda da nije dokazano da su baš te fizičke osobe izvršile smetanje na parcelama navedenim u tužbenom zahtjevu ( tj. rješavanje tužbenog zahtjevu prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja), smatraju da isti ide u smjeru kako je najlakse odbiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na društevenu imovinu ne ulazeći u bit situacije. Da je u ovom slučaju jedino Županija Posavska pokušala zaštiti državnu imovinu što je vidljivo kroz cjelokupan spis, a Općina Odžak kao posjednik poljoprivrednog zemljišta apsolutno ništa, što je vidljivo iz brojnih policijskih službenih zabilješki. Dalje je navela što se tiče rješenja ovoga Suda kojim je odbio njihov prijedlog da se kao dokaz izvede uvid u kazneni spis broj: T02 0 KT 0009020 24, smatraju da je to rješenje doneseno po preuskom tumačenju pravne norme. Naime, odbijeni su s tadašnjim prijedlogom za izvođenje dokaza jer sukladno odredbama ZPP-a nisu dokazali da su kao parnična stranka pokusali sami pribaviti navedeni dokaz. Međutim, da su u spis Suda  dostavili podnesak tužiteljstva-odgovor odvjetniku Anti Lukač, koji nije odbio odvjetnika Lukača kao stranku, nego je izričito navedeno da se istražni spis dostavlja kao dokaz izričito na zahtjev Suda, tako da smatraju da je ovaj Sud trebao uvažiti njihov prijedlog za uvid u istražni spis te sukladno izričitom izjašnjenju Tužiteljstva pribaviti istražni kazneni spis kao dokaz u ovome parničnome postupku. Tako da misle da je ovaj dokaz kao bitan za ovu situaciju zbog preformalnog postupanja Suda  neopravdano izostavljen kao takav. Da svi dokazi koji su provedeni tokom postupka kao i pravilna primjena materijalnog prava u ovome predmetu apsolutno upućuju na utemeljenost  tužbenoga zahtjeva. Uvidom u materijalne dokaze i to naročito: zahtjev za predaju u posjed nekretnina od 14.02.2024.god., dopunu zahtjeva od 22.02.2024.god., zapisnik Povjerenstva od 26.02.2024.god., uvid u stečajni postupak broj:25 0 St 062203 24 St, službenu zabilješku PU Odžak od 08.02.2024.godine (naročito uzimajući u obzir i izjavu koju je za zabilješku dao J.K.) može se utvrditi utemeljenost  tužbenoga zahtjeva. Da je vidljiva apsolutna pasivna legitimacija tuženih u ovome predmetu, uključujući i pravilna tumačenje materijalnih propisa odnosno primjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj. Također da i iskazi svjedoka na glavnoj raspravi dana 03.09.2025.godine dodatno upućuju da su tuženi učinili smetanja na parcelama koje su predmet ovoga parničnog postupka, te je na temelju svega navedenog predloženo sudu da tužbeni zahtjev tužitelja u cjelosti usvoji svojim rješenjem, a tužene obaveže na troškove ovoga parničnoga postupka, prema priloženom troškovniku.

            U završnom izlaganju punomoćnik tuženih J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. je naveo da nakon provedenog postupka samo je potvrđeno ono što su tuženi tvrdili nakon iniciranja predmetnog postupka a to je da se u konkretnom slučaju radi o apsolutno deplasiranom, promašenom i, što je suštinski bitno, neosnovanom tužbenom zahtjevu, iz niza različitih razloga.  Da je članom 327. Zakona o stvarnim pravima („Sl. n. FBiH“, br. 66/13, 100/13 i 32/19 – odluka US, u daljnjem tekstu: ZoSP)  propisano sljedeće: Posjednik ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda, da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći, da posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda u roku od 30 (trideset) dana od saznanja za smetanje i počinioca, a najkasnije od jedne godine od dana nastalog smetanja (parnica zbog smetanja posjeda, da posjedovnom tužbom posjednik traži da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, Da sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nemaju uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. Da je članom 331 ZoSP propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni osnov posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Da neosnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva proizilazi iz nepostojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja, da kada uopšteno govorimo o tužbama zbog smetanja posjeda, notorno je da tužitelj u takvom postupku mora da dokaže da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari, da ga je tuženi ometao u posjedu, čin smetanja, način smetanja, vrijeme smetanja i td., te tužbenim zahtjevom može tražiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Da u kontekstu prethodno navedenog ukazuje da tužiteljev zahtjev „pada“ već na prvom testu, jer je neupitno da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, a niti sam tužitelj ne tvrdi suprotno.  Da iz materijalne dokumentacije koju je uz tužbu dostavio tužitelj, te dokaza koje su uložili tuženi – prevashodno iz dopisa Udruženja poljoprivrednika „Žito“ iz Odžaka, ali i iz dopisa društva Poljoprivrednik d.o.o., na koje parnične strane nisu imale prigovora pa ih sud treba cijeniti prema njihovom sadržaju – proizlazi sljedeće: da su parcele koje su predmet spora dugo vremena bile napuštene i zapuštene, da su članovi Udruženja poljoprivrednika „Žito“ ušli u miran, savjestan i stvaran posjed parcela, bez protivljenja ili osporavanja takvog čina od strane bilo koga otprilike u mjesecu oktobru 2023. godine, nakon čega su na parcelama izvršili sjetvu pšenice, da je u krajem oktobra / početkom novembra 2023. godine zaključen ugovor o zakupu predmetnog zemljišta između tužitelja i društva Poljoprivrednik d.o.o., da je društvo Poljoprivrednik d.o.o., po zaključenju ugovora o zakupu, tražilo od tužitelja da ga uvede u posjed predmetnog zemljišta, a kada tužitelj nije uspio da uvede društvo Poljoprivrednik d.o.o. u posjed predmetnog zemljišta  jer je Udruženje poljoprivrednika „Žito“ već bilo u posjedu zemljišta  ustao je sa predmetnom tužbom. Da su pored materijalne dokumentacije, u toku ovog postupka su saslušana tri svjedoka i to M.B., ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, te D.K. i P.M., direktor i prokurista društva Poljoprivrednik d.o.o. koji su bili saglasni u izjavama: da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. bilo u posjedu predmetnih parcela temeljem ugovora o zakupu iz 2010. godine na period od 10 godina (dakle cca do 2020. -2021. godine), da nakon toga Poljoprivrednik d.o.o. nije vršio obrađivanje predmetnog zemljišta slijedom čega je zemljište bilo napušteno i zapušteno. Da je istina, svi svjedoci su iznijeli tezu da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. svo vrijeme bilo posjednik zemljišta, da nakon ulaska u posjed 2010. godine nikad nije vratilo posjed zemljišta općini itd, ali da je ova tvrdnja  pravno neodrživa iz više razloga. Naime, posjed, prema definiciji, predstavlja faktičku vlast ili faktičku kontrolu nad stvari, a  činjenica je koja proizlazi iz materijalnih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka, da je predmetno zemljište nekoliko godina pa sve do ulaska članova Udruženja poljoprivrednika „Žito“ u posjed zemljišta u oktobru 2023. godine bilo napušteno i zapušteno, a to znači da niko nije imao faktičku vlast ili faktičku kontrolu nad zemljištem. Da društvo Poljoprivrednik d.o.o. nije bilo posjednik zemljišta potvrđuje i činjenica da po zaključenju ugovora o zakupu zemljišta sa tužiteljem društvo Poljoprivrednik d.o.o. nije ustalo protiv Udruženja poljoprivrednika „Žito“ sa posjedovnom tužbom – što bi bilo logično da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. bilo posjednik zemljišta kako su to tvrdili i tumačili saslušani svjedoci i da ga je Udruženja poljoprivrednika „Žito“ smetalo u posjedu, već je tražilo od tužitelja da ga uvede u posjed predmetnog zemljišta (ako ste u posjedu, zašto tražite da vas neko uvede u posjed)  Da ono što je od krucijalnog značaja za ovu pravnu stav u kontekstu prethodne elaboracije, te u kontekstu citiranih odredbi ZoSP, jeste to da tužitelj, čak ni paušalno, nikada nije tvrdio da je on bio posjednik zemljišta i da su ga tuženi, eventualno, smetali u posjedu. Ponavlja, ako sada zanemarimo provedene materijalne dokaze – saslušani svjedoci, uključujući i resornog ministra, tvrdili su da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. (što je paušalna i neosnovana tvrdnja), a ne tužitelj, bio posljednji posjednik zemljišta. Stoga, zaključuje da tužitelj uopšte nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka jer, nesporno, nije imao posljednji faktički mirni posjed predmetnih parcela, a to konačno, potvrđuje i činjenica da tužitelj tužbenim zahtjevom uopšte ne traži da se on uvede u posjed parcela već traži da se u posjed parcela uvede Općina Odžak, iako ni Općina prethodno nije bila u posjedu parcela. U kontekstu nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka posebno ukazuje na činjenicu da i iz elaboracije tužitelja proizlazi kako on svoju aktivnu legitimaciju ne temelji na odredbama ZoSP, već je nastoji utemeljiti na odredbi člana 114. stav 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Županiji Posavskoj (Nar. n. ŽP broj 14/2023, u daljnjem tekstu: ZPZ ) kojim je  propisano je sljedeće: Ukoliko grad/općina, u roku od 7 dana ne postupi po zahtjevu iz stavka 2. ovog članka, postupak rješavanja nezakonitog korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu ili posjedu države je ovlašteno preuzeti Županijsko ministarstvo i pokrenuti postupak zbog smetanja posjeda. Ako je identitet neovlaštenog korisnika u postupku ostao nepoznat, Županijsko ministarstvo će u propisanom roku postupiti sukladno odredbi članka 330. Zakona o stvarnim pravima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 66/13, 100/13, 32/19 US), odnosno odgovarajućoj odredbi važećeg zakona. Da kada se pažljivo pročita, jasno je da prethodno citirana odredba daje nadležnom ministarstvu mogućnost da pokrene određeni postupak zbog smetanja posjeda (objektivno, nejasno je šta je Zakonodavac pod tim mislio jer postoje brojne vrste različitih postupaka). Međutim, ono što je suštinski bitno jeste to da citirana odredba ne daje mogućnost ministarstvu da podnese tužbu zbog smetanja posjeda, jer, vraća se još jednom na ranije citirane članove 327. i 33.1 ZoSP – da bi se moglo raspravljati o osnovanosti zahtjeva za smetanje posjeda, tužitelj mora dokazati svoj posljednji faktički mirni posjed na određenoj stvari, smetanje tog posjeda od strane tuženog, jasno vrijeme i način smetanja itd., te tražiti vraćanje posjeda, a ni jedna od navedenih okolnosti ne postoji u konkretnom slučaju.         Dakle, da je neupitno da se odredba člana 114. stav 4. ZPZ nikako ne može tretirati kao zakonski osnov iz kojeg proizlazi aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovog postupka, tj. postupka po tužbi za smetanje posjeda, naprosto da ne može bilo koja odredba ZPZ  koji uopšte ne tretira pitanje posjeda, smetanja posjeda, načina zaštite posjeda, legitimacije za zaštitu posjeda itd., jer su sve to pitanja koja uređuje ZoSP  derogirati odredbe ZoSP. A, ako bi se prihvatilo da aktivna legitimacija tužitelja proizilazi iz odredbe člana 114. stav 4. ZPZ, onda bi se prihvatilo i derogiranje niza normi ZoSP koje se tiču upravo pitanja smetanja posjeda. Odnosno, faktički, da bi se dala legitimacija za posjedovnu tužbu nekome ko nije bio u posjedu predmeta spora niti je njegov posjed na bilo koji način smetan, niti isti traži vraćanje posjeda, a to uopšte nije smisao posjedovne tužbe in genere. Da smatra da kada je zakonodavac propisao mogućnost da tužitelj pokrene određeni postupak zbog smetanja posjeda, time se nikako nije moglo misliti na tužbu zbog smetanja posjeda već, po logici stvari, iako je norma člana 114. stav 4. ZPZ apsolutno nedorečena prevashodno na vlasničku tužbu. Jer, upravo bi rei vindicatio, odnosno vlasničkom tužbom, vlasnik (u konkretnom slučaju država) imala pravo da štiti vlasništvo traženjem vraćanja stvari u posjed, ali, ponavlja, nikako tužbom za smetanje posjeda, jer za to nisu ispunjeni uslovi predviđeni ZoSP.  Da pri tome, mora biti potpuno jasno da bilo koja norma bilo kojeg kantonalnog zakona ne može na bilo koji način derogirati odredbe bilo kojeg federalnog zakona. Ad contrario, federalni zakoni, po principu hijerarhije normi, imaju supramaciju u odnosu na bilo koji kantonalni zakon i, u slučaju kolizije normi, notorno je da se mora primijeniti federalni zakon, odnosno, u konkretnom slučaju ZoSP. Dalje navodi nepostojanje pasivne legitimacije na strani tužitelja. Da je činjenica  da je naslov u odluci po prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja već zauzeo stav da je tužitelj potpuno promašio pasivnu legitimaciju tuženih i taj stav je apsolutno osnovan. Naime, da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, kao i iz dokaza čije provođenje su predložili tuženi, jasno i nedvosmisleno proizlazi kako su predmetne parcele bile u posjedu Udruženja „Žito“ i da je navedeno udruženje na parcelama izvršilo sijanje pšenice. Dakle, da niti jedno fizičko lice nije ušlo u posjed predmetnih parcela u ličnom kapacitetu, već, eventualno, u kapacitetu člana Udruženja „Žito“. Ko su ta lica, to sa pravnog aspekta – u kontekstu ove pravne stvari – uopšte nije bitno, jer je jasno da je kao tuženi u ovoj pravnoj stvari mogao i morao biti označen isključivo posjednik parcela u momentu podnošenja tužbe  pravno lice Udruženje „Žito“ a ne bilo ko drugi. Da opreza radi ističe da tužitelj, u toku postupka, niti materijalnom dokumentacijom niti iskazima svjedoka uopšte nije ni  pokušao da dokaže da je bilo ko od fizičkih lica koja su tužena u ovom postupku u posjedu predmetnih parcela. I ne samo to, skreće pažnju da su svi saslušani svjedoci na glavnoj raspravi potvrdili da je trenutno u posjedu predmetnog zemljišta društvo Poljoprivrednik d.o.o., pa prema tome, neupitno je da ne postoji ili u najmanju ruku nije dokazana pasivna legitimacija tuženih u ovom postupku za smetanje posjeda na predmetnim parcelama. Dalje navodi neblagovremenost tužbe, da tužitelj u tužbi navodi da je za „smetanje posjeda“, iako je jasno da se ne radi o smetanju posjeda već o mirnom ulasku u posjed parcela od strane članova Udruženja „Žito“ saznao tek 22. 02. 2024. godine na osnovu dopisa društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak, a naravno, tvrdnja da je tužitelj tek 22. 02. 2024. godine saznao da su članovi Udruženja „Žito“ u posjedu predmetnih parcela je notorna neistina, koja je iznesena isključivo kako bi se kod suda pokušao stvoriti privid da je tužba podnesena u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje posjeda, shodno članu 327. stav 3. ZoSP. Naime, da je činjenica da su tužitelj i društvo Poljoprivrednik d.o.o. još 31. 10. 2023. godine zaključili ugovor o zakupu predmetnih parcela a već tada je bilo opštepoznato na predmetnom lokalitetu, dakle za to su znali i građani kao i općinski i kantonalni/županijski organi vlasti  da je Udruženje „Žito“ u periodu od 05. - 08. 10. 2023. godine ušlo u posjed predmetnih parcela i izvršilo sijanje pšenice. Dakle, ponavlja, činjenica je da su još prilikom zaključenja ugovora o zakupu predmetnih parcela između tužitelja i društva Poljoprivrednik d.o.o. oba ova subjekta znala da su predmetne parcele u posjedu Udruženja „Žito“, međutim tužitelj je olako držao da može svakodobno od Udruženja preuzeti posjed i predati ga društvu Poljoprivrednik d.o.o. Odžak.           Da je to zaista tako potvrđuju iskazi D.K. i P.M., direktora i prokuriste društva Poljoprivrednik d.o.o. P.M.: „nakon zaključenja ugovora plan Poljoprivrednika doo bio da pripremi za obradu predmetne nekretnine koje su predmet ovog postupka, a i ostale nekretnine koje su bile predmet Ugovora o zakupu. Da su o nemogućnosti ulaska u posjed nekretnina koje su predmet ovog postupka obavijestio i Ministarstvo poljoprivrede Županije Posavske”. D.K.:„ da je plan Poljoprivrednika d.o.o. po zaključenju ugovora bio da cjelokupno zemljište za koje su zaključili zakup, pripremi za obradu i sjetvu, da su i policiju i Ministarstvo poljoprivrede obavijestili o tome da netko vrši obradu zemljišta koje je predmet ovog postupka kako u vrijeme kada je vršena obrada zemljišta tako i nakon zaključenja ugovora“.  Da je suštinski bitna činjenica, da je svo vrijeme od momenta zaključenja ugovora o zakupu (govorimo o periodu oktobar – novembar 2023. godine) tužitelj znao da je Udruženje „Žito“ u posjedu predmetnih parcela, a to potvrđuju prethodno citirani iskazi saslušanih svjedoka. Ad contrario, apsurdna je tvrdnja da je tužitelj za tu okolnost saznao tek 22. 02. 2024. godine. Da je društvo Poljoprivrednik d.o.o.  zaključilo ugovor o zakupu parcela upravo s intencijom  što su potvrdili svjedoci i što je sasvim logično, da odmah počne obrađivati parcele, te da li zaista neko može da povjeruje u tvrdnju da je ugovor o zakupu zaključen 31. 10. 2023. godine, da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. platilo zakupninu temeljem ugovora, a da pritom nije obavijestilo tužitelja gotovo 4 mjeseca da ne može ući u posjed predmetnih parcela. Da je takva tvrdnja  naprosto lišena racia, naprotiv, jasno je, a ponavlja, potvrđeno je iskazima saslušanih svjedoka, da je društvo Poljoprivrednik d.o.o. odmah po zaključenju ugovora o zakupu tražilo od tužitelja da nađe način da ih uvede u posjed parcela, što znači da je tužitelj već tada (ponavlja, govorimo o periodu oktobar – novembar 2023. godine) znao da je Udruženje „Žito“ u posjedu predmetnih parcela. Da slijedom navedenog proizlazi i da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena neblagovremeno, van zakonom propisanog roka od 30 dana od saznanja za smetanje posjeda, te da u pogledu troškova tuženi ovaj stav završne riječi pišu u apsolutnom uvjerenju da će tužbeni zahtjev biti odbijen u cijelosti, a tužitelj obavezan na plaćanje troškova postupka tuženima. Naime, da je punomoćniku tuženih  poznato da pojedine sudije Naslova odbijaju da dosude naknadu troškova na ime odsustva iz kancelarije i troškova puta kada stranke u postupcima zastupa advokat čije sjedište je van sjedišta Naslova. Da je neupitno da po pitanju dosuđivanja naknade advokatima na ime putnih troškova i odsustva iz kancelarije radi pristupa na ročišta kada, dakle, advokati zastupaju stranke na sudovima van svog sjedišta godinama unazad postoje oprečni stavovi sudske prakse, uključujući i najviše sudske instance. Da, ipak, velika većina sudova dosuđuje ove troškove potvrđuju recentne presude sudova u Ljubuškom, Travniku i Banja Luci iz (kudikamo manje kompleksnih) predmeta u kojima je ovaj punomoćnik takođe uspješno zastupao stranke i u kojima su navedeni sudovi dosudili naknadu na ime putnih troškova i odsustva iz kancelarije radi pristupa na ročišta, o čemu u prilogu dostavlja dokaz. Da u kontekstu ovog pitanja smatra bitnim da sud pitanje „nužnosti troškova“ ne svodi isključivo uz pitanje da li postoje (drugi) advokati u mjestu suda koji su mogli zastupati tužene u ovom postupku, već cijeni da sud mora analizirati stvarnu potrebu stranki za izbor konkretnog punomoćnika. Da su tuženi apsolutnog uvjerenja da nekoliko okolnosti ovog predmeta – i to svaka ponaosob apsolutno opravdavaju činjenicu da su tuženi za vođenje ovog postupka angažovali advokata koji ima sjedište izvan sjedišta Naslova. Na prvom mjestu, da je neophodno krenuti od činjenice da u Orašju postoji svega 8 registrovanih advokata. Pri tome, objektivno je postaviti pitanje ko od njih i u kolikoj mjeri se bavi parničnim postupcima ove vrste, te da već ova okolnost sama po sebi je dovoljna da se zaključi kako se strankama koje vode postupke pred Naslovom mora omogućiti da izaberu advokata van sjedišta suda, te im se u slučaju uspjeha u sporu trebaju refundirati troškovi angažmana advokata. U protivnom, stranke bi se dovele u paradoksalnu situaciju da se, bez obzira na uspjeh u sporu, izlažu značajnim troškovima što bi ih, više nego izvjesno, odvratilo od angažmana advokata van sjedišta suda, a izbor advokata bi se sveo na samo nekoliko advokata sa sjedištem u Orašju. Takva praksa, dubokog su ubjeđenja, ne korespondira sa pravom na slobodan izbor advokata kao inherentnim dijelom prava na pravično suđenje. Naprosto, čak i ako bi se stav da se strankama refundiraju samo troškovi advokata kao da ima sjedište u sjedištu suda dakle, bez naknade troškova na ime odsustva iz kancelarije i troškova puta  hipotetički mogao braniti u odnosu na mjesta gdje u sjedištu sudova postoji registrovan značajan broj advokata (u Sarajevu preko 600 advokata, u Tuzli preko 150 advokata i td.) takav stav se ne može odbraniti u sredinama u kojima bi izbor bio sveden na samo nekoliko advokata. Da pored navedene, objektivne okolnosti, neophodno je razmotriti i subjektivne okolnosti predmetnog spora. Naime, da moramo biti vrlo jasni i reći da je ovo spor koji ima značajne društvene implikacije i u koji su  posredno ili neposredno involvirani, pored parničnih stranaka, i nosioci izvršne vlasti. Da je to tako najbolje ilustruje izjava postupajućeg pravobranioca koji zastupa tužitelja, a koji je  postavljajući zahtjev za izuzeće sudije  naveo sljedeće: “stavljam zahtjev za izuzeće postupajućeg suca u ovom predmetu Hatidže Kadrić po članu 357. stavak 2. ZPP-a FBIH, jer nalazim da postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost postupajuće sutkinje u ovome predmetu. Naime, saznala sam da se u ovome sudu vodi još jedan postupak, radi smetanja posjeda broj: 25 0 Ps 061645 25 Ps, a po istome događaju po kojem se vodi i ovaj postupak. Također smatram da radi pravne sigurnosti ali i vrlo osjetljive i za lokalnu zajednicu bitne pravne stvari, isti sudac ne bi trebao suditi u oba ova predmeta”. Dalje navodi, imajući u vidu prethodno iznesene činjenice treba biti objektivan i postaviti pitanje da li je u ovakvoj konstalaciji odnosa, razumno i opravdano tražiti od tuženih – koji svi odreda žive i rade van Orašja – da u postupku angažuju jednog od svega nekoliko dostupnih advokata sa područja Orašja, te da smatraju da se negativan odgovor na ovo pitanje nameće sam po sebi. Da je potpuno jasno da su tuženi potpuno opravdano u ovom sporu angažovali advokata sa sjedištem van Orašja. Jednostavno, činjenica da cijela Općina Orašje prema posljednjim popisu stanovništva broji svega 21.584 stanovnika, a da se na njenom području nalazi sjedište kako svih organa izvršne vlasti, uključujući i tužitelja, kao i sjedište Općinskog suda, neminovno vodi ka zaključku da advokati sa ovog područja  po prirodi svoga posla  moraju imati određene poslovno / privatne odnose sa pojedincima iz izvršne vlasti / pravosuđa. Stoga, da je jasno  da tuženi, u ovakvoj vrsti spora,  imajući u vidu involviranost različitih subjekata, svakog sa svojim ličnim interesom za ishod spora, nisu mogli pokloniti povjerenje nekom od advokata sa područja Orašja za vođenje postupka. Da prilikom donošenja odluke o troškovima postupka Naslov svakako treba imati u vidu i to kako tuženi nemaju nikakvu garanciju za uspjeh u sporu, i za same tužene je angažman advokata van sjedišta suda predstavljao značajno veći trošak nego bi to bio angažman advokata iz sjedišta suda i taj trošak će pasti na teret tuženih ukoliko izgube spor. Međutim, a što je suštinski bitno, takav angažman tuženi nisu učinili iz bilo kakvog hira, niti s ciljem zloupotrebe prava. Naprotiv, prethodno izneseni razlozi potvrđuju kako je ovakav angažman bio ne samo potreban već i nužan za uspjeh u sporu. Da je izbor ličnosti advokata bez sumnje izuzetno bitan za uspjeh stranke u parnici, in genere, a ukoliko se stranka ograničava na izbor advokata iz sjedišta suda samo da bi joj bili nadoknađeni svi troškovi postupka, to može voditi ka tome da stranka ne pokrene parnični postupak ili da se ne brani adekvatno zbog nepovjerenja u advokate iz sjedišta suda. Da nužni troškovi parničnog postupka ne znače i najmanje troškove gledano sa ekonomskog aspekta, već oni uključuju sve troškove za ravnopravan status stranaka u parnici. Da je potrebno napraviti jasnu distinkciju između pojma „ekonomski najmanjeg“ i „procesno nužnog“ troška. Jer član 387. ZPP ne traži da trošak bude najmanji već samo da on bude nužan za ostvarenje prava stranke u postupku. Da su advokatskom tarifom propisane radnje za koje se stranci dosuđuju troškovi zbog obavljanja radnji od strane advokata. Dakle materijelno-pravni osnov za dosudu naknade troškova na ime odsustva iz kancelarije i troškova puta postoji. Da prilikom dosuđivanja troškova, sud je dužan da primjeni tri obligatorne faze, a poželjno je da primjeni i jednu fakultativnu fazu. Sud prvo utvrđuje da li stranka ima pravo na troškove prema određenom materijalnom propisu, konkretno prema advokatskoj tarifi, nakon toga sud utvrđuje da li su troškovi nužni i na kraju utvrđuje uspjeh stranaka u parnici i nužne troškove dovodi u vezu s uspjehom stranaka u parnici. Da u konkretnom slučaju su bez ikakve sumnje, pod pretpostavkom da će tužbeni zahtjev biti odbijen u cijelosti, ispunjeni svi kumulativni uslovi neophodni da bi tuženima, pored drugih troškova, bili dosuđeni i troškovi advokata na ime putnih troškova i odsustva iz kancelarije radi pristupa na ročišta, jer se bez ikakve sumnje radilo o nužnim troškovima.  Da na osnovu svega prethodno iznesenog smatraju neupitnim da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, pa tuženi predlažu da sud odbije postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te da obaveže tužitelja da tuženima nadoknadi troškove predmetnog postupka prema troškovniku kojeg tuženi ulažu u spis.

        U završnom izlaganju tuženi M.V. je naveo da ostaje pri onom što je naveo, da nije smetao posjed, da je tu bio samo slučajni prolaznik, a ne učesnik.

        Sve provedene dokaze sud je cijenio u smislu odredbe člana 8. ZPP-a i potom donio odluku kao u izreci ovoga rješenja, a iz sljedećih razloga:

       Cijeneći prije svega blagovremenost podnesene tužbe za smetanje posjeda, obzirom da je odredbom člana 327. stav.3 Zakona Zakona o stvarnim pravima u FBiH (Službene novine FBiH br. 66/13, 100/13 - u daljnjem tekstu: ZoSP) propisano da posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinioca a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja, utvrđeno je da je ista podnesena blagovremeno, odnosno da nije osnovan prigovor punomoćnika tuženih da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena neblagovremeno, van zakonom propisanog roka od 30 dana od saznanja za smetanje posjeda.

 Naime, predmetna tužba je podnesena dana 18.03.2024. godine. Iz dopisa društva Poljoprivredik d.o.o. upućenog Ministarstvu  poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Vlade Županije Posavske i Kantonalnom pravobraniteljstvu Županije Posavske od 22.02.2024. godine proizilazi  da je istim Poljoprivrednik d.o.o. obavijestio tužitelja da su parcele Begluci 1, 2 i 3, parcela Čopori 1i 2, te Pilićarnik 1 i 2 zasijane pšenicom, te da se iz javnih istupa u medijima  se da naslutit da su sjetvu izvršili članovi udruženja Žito. Da su članovi udruženja „Žito“ u vremenskom periodu od 05. do 08.10.2023. godine ušli u posjed i zasijali pšenicom parcele naziva Begluk I, Begluk II, Begluk III, Pilićarnik I, Plićarnik II,  Čopori I i Čopori II proizilazi iz dopisa Udruženja „Žito“  upućenog tužitelju od 16.02.2024. godine koji je prema podacima spisa tužitelj zaprimio 23.02.2024. godine. Iz navedenog proizilazi da je ista tužba podnesena u zakonskom roku,  shodno navedenim zakonskim odredbama, odnosno u roku od od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, odnosno u roku od jedne godine od smetanja. Svjedok  P.M., direktor u društvu Poljoprivrednik doo jeste prilikom svjedočenja izjavio da su o nemogućnosti ulaska u posjed predmetnih nekretnina obavijestili tužitelja, ali da se ne sjeća kada su ga obavijestili, dok je svjedok  D.K. prokurista u društvu Poljoprivrednik doo prilikom svjedočenja izjavio da su tužitelja obavijestili o tome da neko vrši  obradu zemljišta koja je predmet ovoga postupka kako u vrijeme kada je vršena obrada zemljišta, tako i nakon zaključenja ugovora (ne precizirajući kada), tako da sud cijeni da iz iskaza ovih svjedoka ne može zaključit da je tužitelj za smetanje i učinitelja saznao prije 22.02.2024. godine.

U konkretnom slučaju tužitelj svojim zahtjevom traži posjedovnu zaštitu. Prema odredbi čl. 327. st. 4. i 5.  ZoSP-a posjedovnom tužbom posjednik traži da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda, te zabrani takvo ili slično smetanje. Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nemaju utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika.

Ugovorom o privremenom zakupu poljoprivrednog zemljišta od 31.10.2023. godine  koji je zaključen između Ministarstva i društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak  reguliran je privremeni zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu ili posjedu države na području općine Odžak, a koje zemljište je bilo predmet ranije zaključenih ugovora, pa tako i između ostalog i sporno poljoprivredno zemljište koje je označeno kao kč.br. 3845/1 površine 14083 m², dio k.č.br. 3844/1 površine 163787 m², dio k.č.br. 3844/16 površine od 192130 m², naziva Čopori koje je upisano u pl.br. 1150 k.o. O., k.č.br. 1366 površine 71341 m², k.č.br. 1367 površine 118453 m², naziva Begluk I, k.č.br. 2138/1 površine 198650 m², naziva Begluk II, k.č.br. 2129/19 površine 154786 m², naziva Begluk II, upisane u pl.br. 1402 k.o. D.D., dio k.č.br. 954 površine 54 m², dio k.č.br. 3509 površine od 725 m², dio k.č.br. 3511 površine 5280 m², dio k.č.br. 3512 površine od 11846 m², dio k.č.br. 3514/1 površine 128527 m², dio k.č.br. 3521/1 površine o 404 m², dio k.č.br. 3523 površine 2757 m², naziva Pilićarnik I, te parcela dio k.č.br. 3508 površine 2363 m², dio k.č.br. 3509 površine 4083 m² i dio k.č.br. 3514/1 površine 143554 m², naziva Pilićarnik II, sve upisane u pl.br. 721 k.o. N.G. Uvidom u posjedovne listove br. 1150 za k.o. O.1, br. 1402 za k.o. D.D. i br. 721 za k.o. N.G. utvrđeno je da su sporne parcele upisane na Općinu O.1 sa 1/1.

            Dana 19.02.2024. godine Ministarstvo je od društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak zaprimilo zahtjev za predaju u posjed dijela nekretnina u kojem se navodi da je prema čl. 7. Ugovora o privremenom zakupu poljoprivrednog zemljišta od 31.10.2023. godine Ministarstvo u obvezi da izvrši faktički predaju u posjed zemljište koje je predmet Ugovora, a posebno parcele Begluci I, II i III u D.D., Pilićarnik I i II u N.G., te Čopore I i II u O.1. U istom se naglašava da je društvo izvršilo svoju obveza kao zakupoprimatelj na način da je uplatilo 50% zakupnine u iznosu od 105.490,50 KM dana 30.01.2024. godine. U dopuni zahtjeva istoga društva br. 001-008/24 od 22.02.2024. godine navodi se i da je nakon potpisivanja privremenog ugovora, a u cilju obavljanja sjetve, dolaskom na predmetne parcele utvrđeno da su iste od njima nepoznatih osoba već zasijane pšenicom, a da se iz javnih istupa može naslutiti da su sjetvu izvršili članovi Udruženja „Žito“ iz Odžaka.

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva br. 08-03-20-30-2/24 od 22.02.2024. godine imenovano je Povjerenstvo za uviđaj na terenu nekretnina koje su predmet Ugovora o privremenom zakupu poljoprivrednog zemljišta naziva Begluk I, II i III, Pilićarnik I i II i Čopori sa zadatkom da izvrši uviđaj na parcelama, te precizno i zapisnički konstatira stanje na terenu.

Iz Zapisnika Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva br. 08-03-20-30-3/24 od 26.02.2024. godine utvrđeno je da je toga dana imenovano Povjerenstvo koje su činili I.B., M.S. i J.R. izvršilo uviđaj na terenu te utvrdilo da je na parcelama Begluk I k.o. D.D., k.č.br. 1366 i k.č.br. 1367 u površini od 189794 m², Begluk II k.o. D.D., k.č.br. 2138/1 u površini 198650 m², Begluk III k.o. D.D., k.č.br. 2129/10 u površini od 154786 m², Pilićarnik I k.o. N.G., dio k.č.br. 954 u površini od 54 m², dio k.č.br. 3509 u površini od 725 m², dio k.č.br. 3511 u površini od 5280 m², dio k.č.br. 3512 u površini od 11846 m², dio k.č.br. 3514/1 u površini od 128527 m², dio k.č.br. 3521/1 u površini od 404 m², dio k.č.br. 3523 u površini od 2757 m², što ukupno iznosi 149593 m², Pilićarnik II k.o. N.G. dio k.č.br. 3508 u površini od 2363 m², dio k.č.br. 3509 u površini od 4083 m², dio k.č.br. 3514/1 u površini od 143554 m², sve u ukupnoj površini od 150000 m², Čopori k.o. O.1, k.č.br. 3845/1 u površini od 14083 m², dio k.č.br. 3844/1 u površini od 163787 m², dio k.č.br. 3844/16 u površini od 192130 m², što ukupno iznosi 370000 m², a koja se sastoji od dva fizički odvojena dijela, izvršena osnovna obrada tla na cijeloj površini, te zasijana merkantilna pšenica. Da prilikom vršenja uviđaja Povjerenstvo nije zateklo nikoga na predmetnima parcelama.

Nadalje, dopisom br. 08-03-20-30-4/24 od 28.02.2024. godine Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je načelnici Općine Odžak, Općinskom vijeću Odžak i Općinskom pravobraniteljstvu dostavilo dokumentaciju vezanu uz predmetno poljoprivredno zemljišta, odnosno zahtjeve društva „Poljoprivrednik“ d.o.o. za predaju u posjed, Rješenje o imenovanju Povjerenstva od 22.04.2024. godine, te Zapisnik Povjerenstva od 26.02.2024. godine, a navedenu dokumentaciju imenovani su uredno zaprimili 28.02.2024. godine.

            Uvidom u Službenu zabilješku Policijske stanice Odžak br. 02-2/5-3-03-103/24 od 08.02.2024. godine koju su sačinili policijski službenici R.K., M.Š. i M.P. utvrđeno je da su isti dana 08.02.2024. godine od strane šefa smjene upućeni u G.D. radi provjere saznanja da se na navedenom mjestu okupljaju poljoprivredni proizvođači sa traktorima, te da su dolaskom na lice mjesta na lokaciju „Borota“ uočili nekoliko parkiranih traktora, od kojih su za neke bile prikopčane prikolice u kojima se nalazilo umjetno đubrivo, a za neke prikopčani rasipači đubriva. Tom prilikom službenici su na licu mjesta uočili J.K. iz D.S., S.K. iz D.S., J.Z. iz D.D., M. . iz D.D., D.J. iz P., T.J. iz P., T.L. iz O., I.Z. iz O. i B.J. iz N.G. Dalje je utvrđeno da su policijski službenici obavili razgovor sa zatečenim poljoprivrednim proizvođačima, a posebno sa predsjednikom Udruženja Žito iz Odžaka J.K. kojom prilikom su isti naveli da imaju namjeru da na parceli koja se nalazi na lokaciji Borota bace umjetno đubrivo po kulturi koja je od strane poljoprivrednika iz Udruženja „Žito“ iz Odžaka na navedenoj parceli i zasijana.

            Nadalje, dopisom Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 12.03.2024. godine od načelnika Općine Odžak, Općinskog vijeća Odžak i Općinskog pravobraniteljstva zatražena je informacija o postupanju u smislu odredbe čl. 114. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Županije Posavske u roku od 24 sata uz upozorenje da će se, ukoliko se tražena informacija ne dostavi, smatrati da Općina Odžak nije niti postupila.

            Aktom br. R-9/24 od 13.03.2024. godine Općinsko pravobraniteljstvo Odžak je nadležno Ministarstvo obavijestilo da ne raspolaže nikakvom dokumentacijom vezano za postupak davanja u privremeni zakup poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, te da obzirom da isto nije zaprimilo nikakve akte od strane Općinskog vijeća Odžak niti Općinske načelnice to nisu poduzimane nikakve pravne radnje sukladno obvezama.

           Uvidom u Službenu zabilješku Policijske stanice Odžak od 21.05.2024. godine, utvrđeno je da je istim Županijsko Pravobraniteljstvo obaviješteno da je uvidom u službene evidencije Policijske stanice Odžak za period od 12.10.2023. godine do 08.11.2023. godine utvrđeno da nije bilo postupanja policije kao i evidentiranih prijava u vezi sa zahtjevom iz dopisa Pravobraniteljstva od 20.05.2024. godine.

          Uvidom u Službenu zabilješku Policijske stanice Odžak od 27.05.2024. godine, utvrđeno je da je istim Županijsko Pravobraniteljstvo obaviješteno da je uvidom u službene evidencije Policijske stanice Odžak  za period od 08.11.2023. godine do 21.11.2023. godine utvrđeno da nije bilo postupanja policije kao i evidentiranih prijava u vezi sa zahtjevom iz dopisa Pravobraniteljstva od 23.05.2024. godine.

           Uvidom u Obavijest o postupanju Policijske stanice Odžak od 09.04.2024. godine, utvrđeno je da je istom Županijsko Pravobraniteljstvo obaviješteno da je uvidom u službene evidencije Policijske stanice Odžak  za period od 05.10.2023. godine do 12.10.2023. godine utvrđeno da nije bilo postupanja policije kao i evidentiranih prijava u vezi sa zahtjevom iz dopisa Pravobraniteljstva od 05.04.2024. godine u vezi problematike, obrade i zakupa zemljišta.

        Uvidom u spis ovog suda broj: 25 St 062203 24 St utvrđeno je da društvo Poljoprivrednik d.o.o. dana 03.10.2024. godine podnijelo prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad pravnom osobom Udruženje poljoprivrednika „Žito“ Odžak, zbog novčanog potraživanja prema udruženju. Da je sud rješenjem od 25.10.2024. godine pokrenuo prethodni stečajni postupak protiv Udruženja, radi utvrđenja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka. Da je račun Udruženja u NLB bank dd Sarajevo bio blokiran od 11.06.2019. godine do 15.11.2024. godine. Da je u Udruženje namirilo sva prijavljena potraživanja, nakon čega je sud rješenjem od 11.04.2025. godine odbio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom Udruženja.

          Uvidom u tužbu Udruženja poljoprivrednika „Žito“ Odžak protiv POLJOPRIVREDNIK d.o.o. i EKO BOSANSKA POSAVINA d.o.o. od 16.07.2024. godine utvrđeno je da je ista podnesena zbog smetanja posjeda na nekretninama koje su predmet i ovog postupka.

            Uvidom u nalog za rad 087/24 od 08.02.2024. godine prozilazi da je isti izdat od strane JP HZ HERCEG-BOSNE DD Mostar, Poslovnica ELEKTRO Odžak M.V. za rad na elektroenergetskim postrojenjima u beznaponskom stanju na lokaciji P. u vremenskom periodu od 08 do 12 sati 08.02.2024. godine. Iz putnog nalog br. 0399474 od 01.02.2024. godine sa evidencijom korištenja vozila izdatog od JP HZ HERCEG-BOSNE DD Mostar,  Odžak proizilazi da je isti izdat D.T., Z.D. i M.V., radi korištenja vozila, a iz evidencije proizilazi da je isto korišteno na relaciji O.1-P.-Od. 08.02.2024. godine u vremenskom periodu od 08 do 12 i 30 sati.

Dakle, temeljem navedenog sud nalazi nespornim da je tužitelj sa društvom „Poljoprivrednik“ d.o.o. Odžak dana 31.10.2023. godine zaključio Ugovor o privremenom zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta, uz pozivanje na odredbu čl. 113. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Županije Posavske, kojom je između ostalog, propisano da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu ili posjedu države može dati i na privremeno korištenje odlukom Županijskog ministarstva s ciljem sprečavanja, umanjenja vrijednosti i izgubljenog obujma poljoprivredne proizvodnje, te izbjegavanja zapuštenosti poljoprivrednog zemljišta, te da se odlukom zemljište daje na privremeno korištenje dotadašnjem poštenom zakupoprimatelju čiji je ugovor o zakupu istekao, na njegov zahtjev, uz ispunjenje uvjeta propisanih ovim Zakonom na razdoblje do donošenja pravomoćne odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuđača na javnom pozivu, a najdulje na dvije godine. Također je iz priloženih isprava evidentno da su prije nego li je zaključen navedeni Ugovor, članovi Udruženja „Žito“ u periodu od 05. do 08.10.2023. godine ušli u posjed i pšenicom zasijali parcele naziva Begluk I, Begluk II, Begluk III, Pilićarnik I, Pilićarnik II, Čopori I i Čopori II, koje su predmet tužbe[3].

Kako iz podataka spisa proističe da Općina Odžak, nakon što je od strane Ministarstva obaviještena o korištenju poljoprivrednog zemljišta od strane trećih osoba, nije poduzela mjere koje predviđa Zakona o poljoprivrednom zemljištu Županije Posavske, odnosno nije pokrenula postupak zaštite posjeda, to je tužitelj, shodno odredbi čl. 114. st. 3. i st. 4. istoga Zakona ovlašten podnijetu tužbu za smetanje posjeda, zbog čega sud cijeni da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. 

Međutim iz provedenih dokaza kako materijalnih, tako i iskaza svjedoka P.M., D.K. i M.B. jasno proizilazi da tužitelj u vrijeme za koje se tužbom traži utvrđenje da su tuženi izvršili smetanje posjeda nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, te imajući u vidu odredbe ZoSP-a kojima je određeno da se posjedovna zaštita pruža samo posljednjem posjedniku i naređuje uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja,  da nije ispunjen uvjet posljednjeg posjeda tužitelja, kao jedan od uvjeta za udovoljenje tužbenom zahtjevu u parnicama pokrenutim po tužbi za smetanje posjeda.

            Nadalje, svojim zahtjevom tužitelj traži da sud utvrdi čin smetanja posjeda koji se ogleda u tome što su tuženi dana 05. do 08.10.2024. godine bez pravnog osnova ušli u predmetne parcele, izorali iste, te zasijali merkantilnu pšenicu. Pri tome je tužitelj kao osobe koje su izvršili čin smetanja označio devet fizičkih osoba (J.K. iz D.S., S.K. iz D.S., J.Z. iz D.D., M.V. iz D.D., D.J. iz P., T.J. iz P., T. L. iz O., I.Z. iz O. i B.J. iz N. G.) koje su policijski službenici zatekli na jednoj od lokacija spornog zemljišta „Borota“ dana 08.02.2024. godine u trenutku kada su imali namjeru na zasijane površine baciti umjetno gnojivo (Službena zabilješka Policijske stanice Odžak br. 02-2/5-3-03-103/24 od 08.02.2024. godine). Međutim, niti iz jednog priloženog dokaza se ne može izvesti zaključak da su upravo tuženi kao pojedinci u periodu od 05. do 08.10.2024. godine izvršili oranje i sijanje predmetnih parcela Begluk I, Begluk II, Begluk III, Pilićarnik I, Pilićarnik II, Čopori I i Čopori II. Samo zaticanje istih na lokaciji Borota dana 08.02.2024. godine ne znači da su baš te osobe u spornom period od 05. do 08.10.2024. godine, (a isto ne proizlazi niti iz jednog drugog provedenog dokaza, kako materijalnih, tako niti iz iskaza saslušanih svjedoka P.M., D.K. i M.B.) na svakoj od navedenih parcela smetanje izvršili upravo nabrojani tuženi. Na takav zaključak, sama po sebi, svakako ne upućuje niti okolnost da su isti u februaru 2024. godine zatečeni na dijelu spornih parcela kada su imali namjeru da vrše određene radove.

            Iz naprijed navedenih razloga, valjalo je zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neutemeljen sukladno odredbi čl. 175. st. 2. i 425. ZPP-a u vezi sa već citiranim odredbama ZoSP-a.

            Sud je cijenio i ostale dokaze u spisu, ali ih posebno ne obrazlaže, obzirom da isti nisu relevantni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.     

            Odluka suda o troškovima ovog postupka, temelji se na odredbama čl. 386. st. 1 i čl. 396 st. 1. i 2. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora po tužbi na iznos od 105.490,50 KM.

         Tuženima J.K., S.K., J.Z., D.J., I.Z. i B.J. je dosuđeno za sastav odgovora na prijedlog za određivanje mjere osiguranja 1.361,00 KM shodno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi FBiH[4]. i čl. 12., 13. st. 4. tač. c)  i čl. 27.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata advokatske komore FBiH-u daljem tekstu Tarife[5], iznos od 1.361,00 KM na ime sastava odgovora na tužbu prema odredbi čl. 12., 13. st. 1. tač. a) i čl. 27 Tarife, nagrada za zastupanje na pripremnom ročištu dana 02.06.2025. godine u iznosu od 3.744,00 KM shodno odredbi čl. čl. 12., 13. st. 1. tač. b) i čl. 27 Tarife, nagrada za zastupanje na pripremnom ročištu 30.06.2025. godine u iznosu od  6.988,80 KM shodno odredbi čl. 15. i čl. 17 st.1. tač c)  i čl. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika[6]-u daljem tekstu Tarife, zastupanje na glavnoj raspravi 03.09. i 18.09.2025. godine u iznosu od po u iznosu od po 6.988,80 KM shodno čl. odredbi čl. 15. i čl. 17 st.1. tač d)  i čl. 36 Tarife, tako da je tužitelj  u obavezi da navedenim tuženim isplate troškove postupka u iznosu od 27.432,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ovog Rješenja do konačne isplate.

           Sud nije dosudio ovim tuženim troškove na ime sastava odgovora na žalbu na rješenje kojim se odbija mjera osiguranja, budući da sastav odgovora na žalbu na rješenje kojim se odbija mjera osiguranja nije radnja koja je bila nužna za vođenje postupka, jer njenim propuštanjem ne nastaju  nikakve posljedice za stranke, pa se ni naknada troškova za taj podnesak ne može smatrati opravdanim, a shodno odredbi 387. st. 1. ZPP-a.

           Također, ovim tuženim ne pripada pravo na potraživane troškove na ime putnih troškova punomoćnika na relaciji Sarajevo-Orašje-Sarajevo, niti naknada za izgubljeno vrijeme radi pristupa na ročišta, iz razloga što se odluka o naknadi ovih troškova ne može zasnovati samo na odredbama Tarife, nego ovaj sud ima u vidu i odredbu čl. 387. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da će sud kod odlučivanja koji će se troškovi nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni, te o visini troškova odlučiti brižljivo cijeneći sve okolnosti. Sud cijeni da iz predmeta spisa ne proizilazi postojanje opravdanog razloga zašto su tuženi angažovali advokata van sjedišta postupajućeg suda. Isti stav je je zauzet i u odlukama Ustavnog suda BiH broj: Ap-1919/20 i Ap-5003/14 prema kojima odlukama izbor advokata u postupcima oodlučivanja o građanskim pravima i obavezama pred sudom predstavlja lični izbor stranke, pa stranka u slučaju da za zastupanje ovlasti advokata čija je kancelarija van sjedišta suda u pravilu je obavezna sama snositi troškove koji su njenom punomoćniku prouzorikovani. Navodi punomoćnika tuženih da sjedište suda Orašje ima svega 8 advokata, da je pitanje ko se od njih bavi parničnim postupcima te vrste, o društvenim implikacijama predmetnog spora, poslovno/privatnim odnosima advokata sa područje općine Orašje  sa pojedincima iz izvršne vlasti/pravosuđa, nisu okolnosti koje bi kod takvog izbora tuženih, davale osnova da se i ovi troškovi smatraju potrebnim za vođenje parnice. Nesporno da tuženi ne žive u mjestu sjedišta Suda, međutim svi žive na području mjesne nadležnosti ovog Suda.

PRAVNA POUKA:

Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba                                                             SUDIJA      

Kantonalnom sudu u Odžaku, u roku od                                                              Hatidža Kadrić

15 (petnaest) dana od dana prijema,

putem ovoga suda.