25 0 K 060210 24 K Teška krađa
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 25 0 K 060210 24 K
Orašje, 05.12.2024.godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Općinski
sud u Orašju po sucu Ljubici Oršolić uz sudjelovanje zapisničara Lorene Glavaš,
u kaznenom predmetu protiv optuženog S.D.,
sina Š., iz S., …, zastupanog po zastupanog po braniteljima Anelu Kurtović i Sanji
Kurtović, odvjetnicima iz Odvjetničkog
društva Kurtović & Co, zbog kaznenog
djela Teška krađa iz čl. 287. st.1.
točka „a“ u vezi sa čl. 28. i čl.
31. Kaznenog
zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije
BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16 i
75/17), a po optužnici Kantonalnog
tužiteljstva Posavskog kantona Orašje, broj T02 0 KT 0008956 23 od
15.03.2024.g., nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 02.12.2024.g.
u odsutnosti kantonalnog tužitelja Nebojše Purića i optuženog S.D., te
branitelja Anela Kurtovića, donio je i javno objavio dana 05.12.2024.godine slijedeću
P R E S U D U
OPTUŽENI: S.D., sin Š.D. i majke H.D. dj. K.,
rođen …. godine u S., sa prebivalištem u …, S., po narodnosti Bošnjak,
državljanin BiH, JMB: …, po zanimanju KV vozač i KV mehaničar, razveden,
živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, pismen, sa završenom srednjom
stručnom spremom, vojsku služio u Sarajevu 1996./1997. godinu, bez čina i
odlikovanja, ne vodi se u vojnoj evidenciji, vlasnik jednosobnog stana sa
dijelom 1/1, zaposlen, izdržava se od prihoda vlastitog obrta-taksi službe,
nije osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
kriv je
Što je: dana
21.12.2023.godine oko 17:55 sati, zajedno i po prethodnom dogovoru sa njemu
poznatom osobom, došao u mjesto D.M., Ulica …, grad O., do obiteljske kuće
vlasništvo I.D., u namjeri da obijanjem dođu do stvari iz zatvorenih prostorija
kako bi oduzimanjem tuđe pokretnine pribavili sebi protivpravnu imovinsku
korist, što je i htio, te iskoristivši odsustvo vlasnika prišli pomoćnoj zgradi
u sklopu obiteljske kuće sa njene stražnje strane, a potom je obili na način da
su podesnim predmetom - pajserom djelovali u predjelu ispod brave vrata i ista
otvorili, a potom ušli u unutrašnjost pomoćne zgrade kojom prilikom nisu ništa
oduzeli, nakon čega su izašli iz pomoćne zgrade i dvorišta te se uputili pješke
Ulicom …, lokalnom cestom zv. „…“ u smjeru marketa “M.”,
dakle, kao
suizvršitelj, obijanjem pokušao da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija s
ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine pribavi sebi protupravnu imovinsku korist
čime je: počinio kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287.
st.1. točka „a“ u vezi sa čl.
28. i čl.31. Kaznenog zakona Federacije
BiH,
pa sud optuženom S.D.
za počinjeno kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287.
st.1. točka „a“ u vezi sa čl.28. i čl.31. Kaznenog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine
primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl. 42, čl. 49., čl.
60. i čl.
UVJETNU OSUDU
kojom
se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja se neće
izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 57. stavak 1.
Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
optuženom S.D. se u kaznu zatvora iz uvjetne osude, a u slučaju opoziva
iste, uračunava vrijeme za koje je lišen slobode i koje je proveo u pritvoru i
to vrijeme počev od 22.12.2023.godine od 22,00 sata do 15.07.2024. godine.
Na temelju članka 78. stavak 1.
Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine optuženom S.D. se izriče mjera
sigurnosti Oduzimanje predmeta, te se od istog oduzimaju predmeti: crne
rukavice, paper sprej i crna kapa tzv. „fantomka“.
Na temelju čl.
O b r a z l o ž e nj e
Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona Orašje podnijelo je ovom Sudu optužnicu broj T02 0 KT 0008956 23 od
15.03.2024. godine protiv optuženog A.M., sina
D.M., iz R S., …, zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“, u
vezi sa čl. 28. i čl.31 .Kaznenog zakona
F BiH u stjecaju sa kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova
sigurnosti iz čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona, te protiv optuženoga
S.D., sina Š.D., iz S. …, zbog kaznenog djela Teška
krađa iz čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH.
Na ročištu o saslušanju optuženih održanog dana 08.04.2024. godine optuženi A.M. i S.D. su se izjasnili da se ne osjećaju
krivim za predmetna kaznena djela, te je na temelju čl. 244.st.4. ZKP-a F BiH
predmet dostavljen sucu radi zakazivanja glavne rasprave.
Kako je u tijeku glavne rasprave optuženi A.M. sa
Kantonalnim tužiteljstvom PK Orašje dana 29.07.2024.g. zaključio sporazum o
priznanju krivnje, to je Rješenjem ovoga suda
broj 25 0 K 060210 24 K od
29.07.2024.godine razdvojen
kazneni postupak protiv optuženog A.M.,
zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“ u vezi sa čl.
28. i čl.31. .Kaznenog zakona F BiH u
stjecaju sa kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova
sigurnosti iz čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona od kaznenog
postupka protiv optuženog S.D.,
sina Š.D., iz S. …, zbog kaznenog
djela Teška krađa iz čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH,
te je određeno da će se kazneni postupak protiv optuženog S.D. nastaviti
pod poslovnim brojem 25 0 K 060210 24 K,
dok će se kazneni postupak protiv optuženog A.M. nastaviti pod novim poslovnim
brojem i za isti će se formirati novi spis.
U završnoj riječi tužitelj je izjavio da smatra da
se je na glavnom pretresu u cijelosti pokazalo ono što je pravni navod
optužnice protiv sada osuđenog A.M. i optuženog S.D. da su zajedno kao
saizvršioci počinili ovo krivično djelo koje se sad S.D. stavlja na teret
odnosno Teška krađa u pokušaju. Prije svega navodi da nijedan ni drugi nemaju
nikakve veze sa O., ni poslovne, ni privatne, ni porodične i tako dalje, da je
S.D. taksista u S., bar se tako predstavlja, da je A.M. čak iz L., čak iz druge
države. Okolnosti pod kojima su se njih dvojica upoznali i došli u O., gdje ne
znaju nikoga, ni kod koga ne idu u goste, nemaju nikakvu vezu sa O., pred Novu
godinu, vrijeme znači katoličkih praznika, kada su znali, a isto je to i
kasnije utvrđeno i od koga su saznali, da oštećeni neće biti kod kuće, da
oštećeni I.D. odlazi u pravcu R.H. i
igrom slučaja, s obzirom da je na granici bila gužva, se vratio i onda zatekao,
u stvari u svom dvorištu, tako da to što branilac kaže da nema dogovora ne
ukazuje se prijepisom mobilnog telefona, ako su bili oprezni, a vidi se da
jesu, znači normalno da su se, znaju se očigledno, a i A.M. je rekao da je
nastanjen znači sa boravištem u S., da tamo ima vanbračnu partnerku, znači oni
se očigledno znaju, dogovorili su se usmeno, ne mora to bit pisani trag, niko
nije toliko nepažljiv da to uradi pisanim putem i da ostavi pisani trag
krivičnog djela, znači taj dogovor su oni mogli postići i usmenim putem, doći
iz S. i ono što je također vrlo indikativno oni autom l. registarskih tablica
ne dolaze u O. direktno nego ostavljaju u B., znači u gradu koji je nekih 25 km
udaljen od mjesta izvršenja krivičnog djela, također opet s ciljem da budu što teže uočljivi, jer da su prošli ovu
kameru ovdje, radar, znalo bi se da su
to oni. Tužitelj nadalje navodi da su to sve odmah prve indicije u pravcu dokazivanja, odnosno dokazi u pravcu
dokazivanja ovog krivičnog djela, te da su u takvim okolnostima po prethodnom
dogovoru očigledno došli zajedno vozilom l. registarskih tablica, iz B. ovdje,
pod nepoznatim okolnostima, te dolaze u dvorište kuće I.D., a da je I.D. rekao da čak, iako se bavi nekim
ugostiteljskim djelatnostima, nije imao nikakve kupce, nikakve najavljene goste
i da je planirao sa porodicom da ode u R.H. u kupovinu, a da se igrom slučaja
zbog gužve na granici vratio i u dvorištu zatekao dvije osobe sa kapama na
glavama i sa nekim predmetima u rukama. Odmah odlazi u postrojbu specijalne
policije koja se nalazi nekih možda do 500 m od njegove kuće, odmah to
prijavljuje i odmah specijalna policija, odmah odlazi na lice mjesta i zatiče u
dvorištu vrata koja su, čini mu se, otvorena, a onda odlazi, čim izlazi iz
dvorišta na ulici primjećuju upravo ovdje optuženog S.D. u društvu sa A.M.,
gdje im izdaju naredbu da legnu na pod, koji od sebe odbacuju predmete i
pretresom S.D. pronađeni su predmeti koji su apsolutno podobni za izvršenje
imovinskih krivičnih djela, konkretno S.D.
je imao kod sebe kapu fantomku, paper sprej i crne rukavice, znači te predmete,
došao iz S., došao u O. sa fantomkom, sa suzavcem i crnim rukavicama, znači
trebalo bi bit stvarno naivan pa povjerovat da je on došao tu turistički u tim
noćnim satima u grad koji eto, pogotovo u tu ulicu koja nema uopšte nikakvih
turističkih sadržaja, niti sadržaja bar interesantnih da se oni tu okupljaju
njih dvojica sami, u blizini kuće gdje je krivično djelo pokušano dakle, nalaze
se i njih dvojica sa svim tim predmetima, jedan od tih predmeta jeste i pajser
plave boje koji je ostavio trag prilikom otvaranja vrata na pomoćnoj zgradi
oštećenog I.D., znači plavi pajser ostavio plavi trag i ostavio otisak 34 mm,
dok je sama radna površina pajsera 33 mm i vještak je objasnio zašto se
pojavljuje ta razlika, upravo imajući u vidu da pajser jeste čvrste
konstrukcije, a zavisno od materijala koji se otiskuje znači može ostaviti malo
širi otisak i to je vještak pojasnila bez obzira što nema individualnih
karakteristika to je sasvim dovoljna opšta karakteristika, znači i boja i
širina otiska, sasvim dovoljno da ih poveže. Zatim navodi da, uzimajući u obzir da vrata nisu zaključana,
njihova je namjera bila da uđu u zatvoreni prostor, a samim tim čim ulaze u
zatvoreni prostor, tuđu kuću, zna se da im je cilj da pribave protivpravnu
imovinsku korist i zašto su odustali, da pretpostavlja da je to bilo zato što,
jer je čuo prilikom njihovog ispitivanja da se upalio jedan senzor ili je pas
zalajao pa su otišli, dakle oni su došli s ciljem da ukradu da učine ovo
krivično djelo, ometeni su, nisu dobrovoljno odustali, znači ometeni su
vanjskim faktorom odustali i po povratku ih je oštećeni uočio i odmah prijavio.
Tako da tužilaštvo smatra apsolutnim dokazanim znači da su oni došli i
zajednički, jer jesu došli su po prethodnom dogovoru, drugačije ne mogu iz te
udaljenosti iz S. doći u O., a da se ranije ne dogovore, bez obzira što nisu
ostavili pisani trag, došli su u tuđu kuću, u tuđe dvorište, otvorili ta vrata,
a jedini cilj kad se ulazi u tuđu kuću noću dok oštećenog nema može biti samo
ovaj, znači da se pribavi protivpravna imovinska korist. Tužilaštvo smatra da
uviđaj nije nestručno urađen, uviđaj je urađen tako kako je urađen, nitko od
ovih policijskih službenika ne poznaje ni jednog ni drugog optuženog, niti ima
kakav interes i motiv da im lažira dokaze da bi jednog S.D. iz S. tužilaštvo
lažno optužilo, znači takva tvrdnja odbrane je apsolutno nelogična, a na kraju
i nedokazana, tako da smatra da Sud treba pokloniti vjeru iskazu svjedoka I.D. U unakrsnom ispitivanju uopšte nije
doveden u pitanje, također iskazi policije, što se tiče uviđaja da li je
sad korišten metar, da li razmjernik to je svejedno, znači metar je takav kakav
jest, pokazuje mjernu jedinicu imamo mm, cm i vještak nije rekla da ne može da
uradi vještačenje, ona je rekla to je bilo dovoljno i izvršila je vještačenje.
Pronađeni su predmeti znači šrafciger i
pajser, čarape, kapa fantomka, znači svi ti predmeti ukazuju da su optuženi
došli s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi i da su obojica bili
u dvorištu kuće oštećenog. Što se tiče dokaza odbrane tužilaštvo smatra da ovo
vještačenje tragova boje ništa ne dokazuje, znači ne ide ni u prilog ni jedne,
ni druge stranke u postupku, jer vještačenje nije moglo biti izvršeno zbog
nedovoljne količine tragova tako da to je neutralni dokaz, ne ide u prilog ni
jednoj ni drugoj strani, ali jeste, opet potkrepljuje tvrdnju da ti tragovi
plave boje sa vrata odnosno okvira vrata su, misli plava boja pajsera koji je
nađen tu u blizini neposredno nakon izvršenja krivičnog djela. Što se tiče
dokaza da je optuženi taksi prijevoznik ni to ništa ne dokazuje, znači to su
dokazi iz 2016. godine, da li se on u međuvremenu i dalje time bavi, inače je
prošlo skoro 10 godina, da se ne zna
čime se bavi S.D., ali činjenica je i sam je rekao kad je bio ispitan u
svojstvu osumnjičenog da živi u stanu od 34 kvadrata sa troje maloljetne djece,
tako je rekao i tako stoji u njegovim generalijskim podacima. To samo po sebi,
znači i da je razveden, da djecu on izdržava ili da bar djeca žive s njim u
tako malom stanu i ukazuje da njegovo loše imovno stanje koje može biti, a i ne
mora motiv izvršenja krivičnog djela, ali sasvim je indikativno znači da u
stanu od 34 kvadrata živi njih četvero, a dokaz je dostavljen da jedno dijete
radi, pritom je dostavio neki ugovor u radu bez prijave na PIO i na zdravstveno
osiguranje, mi ne znamo da li ovo zaista, da li radi ili ne radi i tko je ovaj
Š.A.D., nije pozvan kao svjedok, mi ne znamo ko je on, nema izvoda iz matične
knjige rođenih da uopšte ovu osobu povežemo sem sličnog odnosno istog prezimena
da uopšte povežemo Š.A.D. sa ovdje optuženim S.D., nema prijave, nema izvoda iz
matične knjige rođenih tako da to uopšte ne može ukazati da je S.D. dobrog
imovnog stanja. Imajući u vidu sve navedeno tužilaštvo smatra da je ovo jedan
zatvoren krug činjenica znači dolaze osobe iz S. koje nemaju veze sa O.,
parkiraju se u B., dolaze pod nepoznatim okolnostima ovdje u O., zatiče ih
oštećeni u svom dvorištu, policija ih lišava slobode, nalazi ove predmete, a od
toga predmete koji su podobni za izvršenje imovinskih krivičnih djela, od toga
jedan predmet se i po boji i po širini radne površine upravo poklapa sa
oštećenima na vratima oštećenog, tako da je to zatvoreni krug činjenica i
nikakav drugi zaključak se ne može izvesti da je upravo ovdje optuženi S.D.
zajedno sa A.M. pokušao da izvrši krivično djelo Teške krađe, da su postupili
kao saizvršioci, jer su došli zajednički, došli su po prethodnom dogovoru i
krenuli da uđu i ušli vjerojatno u kuću odnosno pomoćnu zgradu s ciljem
pribavljanja protupravne imovinske koristi, što ih čini saizvršiocima tako da
tužilaštvo smatra da je dokazalo sve ove navode uz opet nelogičnost teorije
odbrane da je policija ovdje namjerno nešto pakovala optuženom, tako da smatra
da su dokazali ove navode iz optužnice pa predlaže Sudu da optuženog oglasi
krivim, da mu izrekne sankciju u skladu sa Zakonom. Eto s obzirom da nije
osuđivan, da je djelo ostalo u pokušaju, to se može cijeniti kao olakšavajuća
okolnost sa strane tužilaštva i predlaže da mu se izrekne mjera bezbjednosti
oduzimanjem predmeta koji su od njega oduzeti, a to su kapa fantomka, suzavac i
crne rukavice, jer su to očigledno predmetno namijenjeni za izvršenje
imovinskih krivičnih djela, ni u koju drugu svrhu se ne mogu ni koristiti, da
se optuženi obaveže da naknadu troškova postupka, da je navodno dokazao da se
bavi taksi djelatnošću, znači može nadoknaditi troškove.
Odvjetnik
Aleksandar Kurtović, branitelj optuženog
S.D., je u završnoj riječi istakao da se prije svega želi
ukratko osvrnuti na izlaganje tužitelja, koji je rekao da ovdje ima samo
indicija, niti jedan jedini dokaz, da tužilaštvo govori da nalaz koji je obrana
dostavila ne ide u korist niti jednoj strani, a odbrana nije dužna ništa da
dokazuje, odbrana je dužna da osporava,
i da osporava dokaze, a tužilaštvo je dužno da iz svake razumne sumnje
dokaže da je S.D. počinilac
krivičnog djela, a da ovdje to nije dokazano. Ističe da nema dokaz da su ušli,
nema dokaz da su obili vrata, ima samo dokaz da su njih dvojica zatečeni 300 m
od mjesta počinjenja krivičnog djela, zašto su oni tu bili, kako su bili, možda
su bili iz nekih privatnih stvari koji S.D. neće da kaže zašto su bili, možda su neke druge stvari, on
nije ni dužan to da objasni, ovo je slobodna država u kojoj imamo svi pravo da
se krećemo kuda hoćemo, šta kada bi neko od nas došao u S. zbog nekih privatnih
razloga i neko nas uhapsi što smo na pogrešnoj adresi u pogrešno vrijeme, a ne
može se to objasniti svakome, tako da to nije dokaz, to je samo indicija i to
je dobro kolega rekao, indicije ne mogu biti, nisu čak ni indicije, to su
pretpostavke, da je netko negdje došao i jedina je otežavajuća okolnost
njegovom klijentu te pretpostavke što se ne smije koristiti u ovom postupku,
ali da se toga mora dotaći, da je ovdje A.M. priznao, a mora reći zašto je
priznao, priznao je da ne bio izručen, priznao je krivično djelo koje nije
uradio, ovdje je policajac rekao da ga nije napao, postavlja se pitanje kako je
tužilac mogao tom sudiji to da obrazloži, zašto sudiji koji je potvrđivao
sporazum nije dan taj iskaz što je sam policajac, koji je navodno napadnut,
rekao da nije napadnut, da je došao iz nehata, a iz nehata nema tog krivičnog
djela, zašto nije tužioc obavijestio srbijanski interpol o statusu A.M. koji su
tražili a koji treba da ide na izdržavanje kazne zatvora, ne nije obavijestio,
nego je prepao izručenjem čovjeka samo da bi potpisao sporazum, a to je bila
suština da čovjek potpiše sporazum, i potpiši sporazum i priznaj ono što nisi
uradio i nećemo te izručit, eto zašto je potpisan sporazum i to je najveća
otežavajuća okolnost njegovom klijentu, iako on nije kriv, iako se taj sporazum
ne može koristiti. Nadalje navodi da što se tiče opisa optužnice tužilac je već
pročitao opis optužnice, a obrana će krenuti na tumačenje odnosno izjave
svjedoka i svega što se desilo u ovom predmetu. Znači smatra da ne postoji niti
jedan materijalni dokaz, kao ni izjava svjedoka da je optuženi bio u dvorištu I.D.,
jer je sam oštećeni izjavio da je vidio dvije osobe u svom dvorištu, ali ih
nije mogao prepoznati niti opisati. Proizlazi da nema neposrednih očevidaca.
Nitko, niti jedan, znači nijedan neposredni očevidac ne može utvrditi da je
njegov klijent- branjenik S.D. bio
u dvorištu I.D., taj dokaz ne postoji, niti je prezentiran u ovom predmetu.
Dalje ne postoji niti jedan materijalni dokaz, kao ni izjava svjedoka kojim se
potvrđuje da je optuženi ušao u unutrašnjost pomoćne zgrade, jer ne postoji ni
tragovi obuće u unutrašnjosti pomoćnog objekta niti postoji bilo kakvi tragovi
premetačine što su potvrdili svjedoci, policijski službenik A.T., kao i
oštećeni. U zapisniku o uviđaju navodi se da su ulaskom u pomoćnu zgradu,
gledano iz smjera ulaznih vrata lijevo pored kuhinjskih elemenata nalaze pvc
vrata, bijele boje koja dalje vode u unutrašnjost obiteljske kuće, a koja su
zatečena u položaju zatvoreno, kao i da u unutrašnjosti nije bilo tragova
premetačine. Tužilaštvo je provelo vještačenje pajsera koji je navodno korišten
za obijanje vrata. Iz nalaza vještačenja od 07.02.2024. godine proizlazi da
sporni mulažirani trag širinom približno
odgovara širini radne površine – pajsera, ali zbog potpunog izostanka općih i
individualnih karakteristika, te napominje da je rekao vještak da ne može
uopćeno tvrditi da tako nešto može biti poveznica, međutim to sumnjivo je način
stručnog izražavanja. Ne potječe ili ne može utvrditi da li isti potječe ili ne
potječe od predmetnog pajsera, znači ne može se utvrditi što je potvrđeno i
danas. Vještak je dakle ostala u cijelosti kod svog nalaza. U svom iskazu
vještak je navela da se ne vide oštećenja pajsera na mulažiranom tragu, da na
mulažiranom tragu nema jasnih granica otisnutog pajsera, na tragu je samo
približna dimenzija, nije ostao račvasti trag, kao i da je mogao nastati trag
od drugog pajsera. To je bilo pitanje koje je on postavio tj. da li je moguće
od nekog drugog predmeta, ona je rekla da je moguće. Iz dopune Nalaza i
mišljenja vještak ostaje kod ranijeg nalaza odnosno da se ne može utvrditi da
li navedena oštećenja potječu ili ne potječu od predmetnog pajsera. U dopuni
nalaza vještak navodi da je pregledom fotografije 8,9,10 utvrđeno da sporni
trag 4 nije fotografisan prema pravilima struke, te da se na fotografijama ne
vide tragovi oštećenja. Pregledom fotografija 11,12,13 utvrđeno je da nisu
fotografisane prema pravilima struke. Iz navedenog jasno proizlazi da nije
dokazano da je pronađeni pajser korišten za obijanje vrata. Napominjemo da
pajser nije pronađen kod optuženog, kod njegovog klijenta, a što je veoma
bitno. U vezi sa fotodokumentacijom sa uviđaja ukazuje da postoje 4 vrste
fotodokumentacije i da nema niti jedne originalne dokumentacije, niti se zna
koja je originalna dokumentacija sa uviđaja. Mišljenja je da se radi o potpuno
nezakonitom dokazu, jer ne možemo utvrditi izvorne fotografije u ovom predmetu.
Tužilac je na pretresu održanom dana 27.08.2024. godine izjavio da ne postoji
originalni CD sa originalnim fotografijama s uviđaja, jer je fotografisano
digitalnim fotoaparatom i da su fotografije prenesene na računar i da se sa
računara printaju. Proizlazi da ne postoji originalni CD sa fotografijama, da
je tužilaštvo dostavljalo različite fotografije kao da se ne može utvrditi koje
su to točno fotografije koje su sačinjene u Zapisniku o uviđaju, jer su
mijenjani i opisi fotografija, kao i same fotografije, dok su na tri
dostavljene fotodokumentacije nalaze isti broj i datum, a što stvara konfuzije
i nejasnoće. U vezi sa fotodokumentacijom ističemo da se radi u cijelosti o
nezakonitom dokazu, da to dokazuje dokumentacija, koju nisu sudu dostavljali da
ne opterećuju spis, međutim Sud je na saslušanju prilikom uvida fotografija,
ima to na zapisniku šta je tužilac predlagao, i u tom kontekstu Sud je i odbio.
Što se tiče saslušanja A.T. proizlazi da je bio mrak, da je obavila uviđaj, da
je zatekla predmete pored ceste na travnatoj površini i to vrećicu iz Binga i
crnu čarapu u kojoj su bili predmeti. U vrećici su bili montirač i šarafciger,
a u čarapi dva šarafcigera. Prilikom vršenja uviđaja dvorišta oštećenog
zatečeni su tragovi provale na pomoćnoj zgradi koja se nalazi iza kuće. Navodi
naravno da ništa nije otuđeno, da nije bilo premetačine. Navodi da se pomoćna
zgrada ne vidi sa ceste i da se pali svijetlo na senzor u dvorištu, kao i da je
oštećeni upalio svijetlo kada su vršili uviđaj. Prilikom vršenja uviđaja
zatekla je oštećena vrata ispod brave u vidu podzibljivanja, kao i da su bili
tragovi plave boje, a što je sve fotografisano od strane krim. tehničara.
Navodi da je i na cesti i u ulazu u dvorištu bila smanjena vidljivost. Prilikom
uviđaja utvrđeno je da se iz pomoćne zgrade ulazi u unutrašnjost kuće, da na
podu nije bilo tragova. Službenica navodi da se sa ograde koja se nalazi na
ulazu u dvorište ne vidi pomoćna zgrada. Ne sjeća se da li su vrata zgrade
otvorena ili zatvorena. Navodi se da je postojao video nadzor, da su pitali
oštećenog, ali da nije izuzet, jer je oštećeni izjavio da nije u funkciji.
Službenica navodi da nije primijetila pukotine na vratima, da se radi o pvc
vratima, da su postojali tragovi podzibljivanja i da se ne sjeća da li je
ključanica bila zaključana. Ne sjeća se da li je jezičak vrata smotan ili ne,
ne sjeća se oštećenja lima, ne sjeća se ni da li je trag plave boje bio sa
unutrašnje strane. Prilikom dolaska na mjesto gdje su pronađeni optuženi zatiče
ih u ležećem položaju, te navodi da nije bilo prepreka prilikom ulaska u
dvorište. Iz saslušanja I.D. proizlazi da je sa ulice vidio dvije nepoznate
osobe koje su stajale u dvorištu i imali su zimske kape i jedan je nešto držao
u ruci. Nakon toga se odvezao do specijalne policije gdje je bio dva sata.
Navodi da mu ništa nije otuđeno, da je pokušana provala na vrata pomoćne
zgrade. Nema tragova premetačine u kući, ni u pomoćnoj zgradi. Navodi da ima
rasvjetu u dvorištu, reflektore koji se pale na senzor. Navodi da je bio mrak,
iako napominje da je bio decembar poslije 18 sati kad je inače mrak. Navodi da
se sa ceste vidi dvorište, ali da nije bio upaljen senzor, niti je bio upaljen
senzor kod pomoćne zgrade. Navodi da su vrata na pomoćnoj zgradi bila otvorena
kad je on prošao, jer je policija tad radila uviđaj. Navodi da se radi o
plastičnim vratima koja nisu pukla, misli da jezičak brave nije smotan, kao ni
lim. Nema tragova obuće, u unutrašnjem dijelu. Navodi se da nije vidio
optužene, da policija nije bila u unutrašnjosti kuće, cesta je udaljena od
ograde nekih 10 m, a udaljenost ograde od kuće je 15 m, kapija nije bila
zatvorena. Obzirom da nema tragove obuće u unutrašnjosti pomoćne zgrade nije ni
dokazano da je optuženi bio u kući oštećenog. Iz saslušanja svjedoka D.K.
proizlazi da je vršio pretres optuženog S.D.,
ne sjeća se šta je pronašao, nije bio na licu mjesta, navodi se da je radio
pretres S.D. u uredu i da nije imao lisice. Navodi da je on optužene lišio
slobode, kao i da je kolegica A.T. komunicirala sa tužiocem. Navodi da je S.D.
bio korektan, da je sarađivao. Iz saslušanja A.V. proizlazi da je I.D. došao
poslije 17 sati u njihovu jedinicu i prijavio da je vidio dva nepoznata lica u
svom dvorištu. Službenim vozilom su se on i još dvojica kolega uputili prema
kući I.D. Ušli su u dvorište i išli od vrata do vrata, nisu nikog zatekli, nego su primijetili oštećenja na jednim
vratima iz kuće, sva vrata su bila zatvorena, samo su vrata od farme bila
otvorena. Vrata na kojima su vidljiva oštećenja nisu bila otvorena. Svjedok
navodi da nisu bila svijetla u dvorištu niti senzori, nego su pregled vršili
putem lampi koji su imali na uniformama. Nakon obilaska dvorišta policijski
službenici su na udaljenosti od 300-400m od kuće I.D. zatekli dvije muške osobe
koji su imali obične kape. Službenik dalje opisuje napad koji je pretrpio i
dolazak policije, to nije bitno za ovaj predmet, tako da za taj dio nije ni
uzimao osvrtaj. Obzirom da je policijski službenik koji je bio prvi u dvorištu
I.D. i koji je izvršio pregled vrata izjavio da su sva vrata bila zatvorena,
osim vrata farme, isto nije u saglasnosti I.D. koji je rekao da su vrata na
kojima su vidljiva oštećenja bila otvorena kad je on došao, što znači da je
prilikom uviđaja došlo do otvaranja vrata, a što također znači da ukoliko su
vrata i bila zatvorena da optuženi nisu uopšte stupili u unutrašnjost objekta što
i nije dokazano u ovom predmetu. To se dakle ne slaže sa činjeničnim opisom
optužnice, jer se navodi da su djelovanjem pajsera optuženi otvorili vrata.
Izjava svjedoka A.V. i I.D. je u suprotnosti, jer A.V. navodi da nije bilo
svjetala u dvorištu, da se nisu palili senzori, dok I.D. navodi da postoje
senzori koji se pale u dvorištu. To je dakle izjava, nesuglasnost izjava
svjedoka, zašto? Branitelj navodi da je članom 287. st. 1. KZ F BiH propisano
da će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina kaznit ko krađu: obijanjem, provaljivanjem ili
drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada,
soba, blagajni, ormara, itd., da iz citirane odredbe proizlazi da zakonodavstvo
teškom krađom smatra krađu, ko tuđu pokretninu oduzme drugom s ciljem njenog
prisvajanja, pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist kaznit će se
novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. Da bi postojalo krivično djelo
teške krađe u pokušaju potrebno je da je pokušana krađa, a to znači da je pokušano
oduzimanje tuđe pokretnine, ako je učinjeno obijanjem, provaljivanjem ili
savladavanjem većih prepreka, da se dođe do stvari iza zatvorenih vrata odnosno
pod silom ili na neki drugi način. Kod optuženog nisu pronađene pokretne stvari, niti su
pronađene u blizini kuće ili dvorišta, proizlazi da nedostaje radnja učinjenja
krivičnog djela krađe. Dakle već sa navedenim a u skladu sa praksom Vrhovnog
suda Federacije branitelj smatra da radnja izvršenja krivičnog djela kao bitnog
obilježja ovog krivičnog djela se sastoji od oduzimanja drugom tuđe pokretne
stvari, pri čemu se smatra da je pokretna stvar oduzeta od drugog lica odnosno
da je krivično djelo krađe dovršeno. Kad je učinilac djela svojom radnjom
prekinuo raniju detenciju dotadašnjeg detentora na toj pokretnoj stvari i
zasnovao – uspostavio svoju detenciju u odnosu na tu stvar, koja je do tada
bila u posjedu lica od koga je oduzeta. Radnja predmetnog krivičnog djela je
prema tome prekidanje moći raspolaganja i faktičkog uticaja na pokretne stvari
dotadašnjeg držaoca kod koga se ona nalazi i zasnivanje raspolaganja i
faktičkog uticaja na pokretnoj stvari od strane učinioca djela. Pokušaj
krivičnog djela krađe je kažnjiv i postoji u slučaju kada je započeto
oduzimanje tuđe pokretne stvari, odnosno
kada je započeta – pokušana radnja prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na
pokretnoj stvari, a ta radnja nije dovršena i nije uspostavljen posjed na toj
stvari od strane izvršioca djela. Proizlazi da se ne može raditi o teškoj
krađi, niti o teškoj krađi u pokušaju, iz razloga da bi došlo do teške krađe,
kako i tog pokušaja, kako i to tvrdi Vrhovni sud u svojoj praksi, kao i praksa
Vrhovnog suda u Hrvatskoj i Beogradu, u jednom predmetu pokušana je krađa
čovjek je ukrao ovaj predmet i držao ga kod sebe kao detenciju. Prilikom bijega
s tog objekta bio je zaustavljen od strane vlasnika kuće i on je taj objekat
ispustio, u tom djelu jeste pokušaj krađe, zato što je imao predmet kojim je
izvršeno djelo svom posjedu, a da Sead Decaj ništa nije imao u svom posjedu, nema
čak ni dokaz da je ušao u kuću. Ovdje ne može biti krivično djelo krađe,
pokušaja krivičnog djela krađe. Ovdje može biti možda i kad bi se ove indicije
ostvarile neko drugo krivično djelo, ali ne krivično djelo pokušaja krađe za
koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Što se tiče
saizvršilaštva tužilaštvo nije dokazalo koje su to radnje optuženog iz koje
proizlazi da je saizvršilac krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.
Tužilaštvo nije izvelo niti jedan dokaz kojim se utvrđuje koja je radnja
učinjena koju je preduzeo optuženi, na koji način je on učinio krivično djelo
koje mu se stavlja na teret. Tužilaštvo nije ni utvrdilo tko je oštetio vrata.
Prilikom lišenja slobode kod optuženog nisu pronađeni niti vrećica, niti čarapa
sa predmetima. Vrećicu je držao A.M., predmeti koji su pronađeni kod optuženog
kapa, rukavice i peper sprej nisu predmeti koji služe za izvršenje krivičnog
djela. Naročito uzimajući u obzir da se radi o zimskom periodu. Ukazuje sudu da
nije moguće utvrditi izvan svake razumne sumnje da je optuženi počinio krivično
djelo koje mu se stavlja na teret. Optuženi je zatečen u blizini kuće oštećenog
i to nekih 300 m udaljen, to nije dokaz da je zaista bio u dvorištu oštećenog.
U vezi sa predmetima koji su pronađeni kod oštećenog a to je crna kapa koja se
koristi, jer je bio zimski period, peper sprej, a koji nije vještačen, pri čemu
je optuženi izjavio da se radi o spreju za pse i rukavice, a što nije neobično,
jer se radilo o zimskom periodu. Ukoliko bi se optuženi proglasio krivim jer se
nalazio u blizini kuće oštećenog i da se u njegovoj blizini nalazi šarafciger i
pajser i zbog razloga da nije iz O., to bi značilo da bi se mogao oglasiti
krivim svaki slučajni prolaznik koji se pronađe u blizini mjesta učinjenja
krivičnog djela. Članom 3. st.2 ZKP F BiH propisano je sumnju u pogledu
postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela o kojima ovisi
primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva sud rješava presudu na način koji
je povoljniji za optuženog u skladu sa načinom in dubio pro reo. Predlaže da
sud oslobodi optuženog i odluči da troškovi postupka kao i troškovi odbrane
padnu na teret budžetskih sredstava. Ukoliko sud smatra da je optuženi kriv,
obrana, radi opreza, navodi da smatra da sud treba da cijeni sve olakšavajuće
okolnosti koje su u ovom dijelu postupka već i izrečene tj. da je samohrani
otac i otac troje djece, da ranije nije kažnjavan, to su te olakšavajuće okolnosti koje obrana predlaže. Na
kraju se branitelj izvinjava na malo brzom čitanju, te navodi da je bilo malo previše pripreme nego što je
navikao da radi, da izlaganje tužioca i završna njegova izlaganja, gdje je
tužioc više puta ponovio čovjek je došao iz S., ima troje djece i živi u 34
kvadrata, pa zar je to dokaz da je netko počinio krivično djelo, došao ovdje
učiniti krivično djelo, baš to krivično djelo, da li je došao zbog nekog drugog
razloga, Sud je u jednom i Ustavni sud u jednom djelu u praksi koja je
dostavljena ovdje u pritvorskom predmetu, kada je čovjek čak i bio osuđen po
ovim navodima naveo onda možemo suditi svakoga ko prolazi tom ulicom i za svaku
osobu smatrati da će biti ponovni učinitelj krivičnog djela, ako tako
rezimiramo stvari u krivičnom predmetu. Ovdje se trebaju dokazati, trebalo je
dokazati izvan svake razumne sumnje da je njegov branjenik počinio krivično
djelo, čak i pokušao što to nije urađeno, a
navod je tužioca da je odbrana pokušala skrenuti i napasti da je neko
falsifikovao dokaze su tako netačni, odbrana ovdje samo osporava zakonitost
dokaza i njihovu vjerodostojnost. Da li je neko pokušao i lažno napraviti ili
nije to uopšte nije njihovo, niti žele da znaju, da obrana samo želi da se
njihov branjenik oslobodi po ovim dokazima koji su do sad, a koji ne
predstavljaju ništa više nego samo pretpostavku, čak i manje od pretpostavke.
Optuženi
S.D. se je u cijelosti pridružio
navodima svog branitelja.
U
tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe i to: saslušan je svjedok
oštećeni I.D., te svjedoci A.V., A.T., D.K.,
te vještak Dženana Kapo. Tužitelj je prezentirao materijalnu dokumentaciju i to: Naredbu
Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 060210 24 Kpp3 od 12.01.2024.g., Zapisnik o
pretresu motornog vozila Policije
distrikta Brčko broj 14.02.1.04.2.336/24 od 15.01.2024.g., akt
Policije distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj
14.02.1-04.2-4395/24 od 17.01.2024.g., Izvještaj sa fotodokumentacijom Policije
distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj 14.02.6-04.4-3449/24 od
15.01.2024.g., Izvješće o realizaciji
naredbe MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Policijske uprave orašje,
Odjela kriminalističke policije broj:
02-2/4-1-03-4-1320-KU-100/23 od 15.01.2024.g., Potvrda o vraćanju privremeno
oduzetih predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj:
02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 23.01.2024.g., Zapisnik o očevidu MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela
kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g.
Fotodokumentacija MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., Fotodokumentaciju
(pronalazak predmeta) PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., Potvrda o predaji
predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave orašje, Odjela kriminalističke policije broj:
02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g, Izviješće o izvršenom pretresanju osobe
bez naredbe A.M. sačinjenog od MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije,
Policijske uprave Orašje, Policijske stanice Orašje br.
02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o pronađenim predmetima po
izvršenoj pretrazi osobe bez sačinjenog od
MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Policijske stanice
Orašje br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom
oduzimanju predmeta sačinjenu od MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije,
Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-484/23
od 21.12.2023.godine, Potvrdu o predaji predmeta sačinjene od MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Sektora kriminalističke
policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine,
Izviješće o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe S.D. sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Policijske uprave Orašje,
Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine,
Zapisnik o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga
sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Policijske stanice
Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom
oduzimanju predmeta sačinjenu od MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije,
Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br.
02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o predaji predmeta sačinjenu
od MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Sektora kriminalističke
policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 22.12.2023.godine,
Naredbu Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 05.01.2024.godine o
čuvanju predmeta, Obavijest Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje o izvršenom
pretresanju osoba bez naredbe suda broj T02 0 KT 0008956 23 od 27.12.2023.g.,
Naredbu Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23 od
04.01.2024.godine upućenu Centru za
forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP Sarajevo, Nalaz
mehanoskopskog vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i
istraživanja FUP Sarajevo br. 09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.godine, radni
nalog MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Sektora uniformirane policije, Jedinice za podršku
Orašje br.709, Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta sačinjen od MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije,
Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br.
02-2/3-1-03-5-1320/23 od 22.12.2023.godine(račun, ambulantni list i EKG nalaz),
Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sačinjenu od MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije, Policijske uprave
Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/3-1-03-5-1320/23 od
22.12.2023.godine(račun, ambulantni list i EKG nalaz), Ambulantni list Županije
Posavske, Službe kirurgije za A.V. od 22.12.2023.godine, Prijavu Doma zdravlja
Orašje br. protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g. o povredama A.V., Zapisnik o
lišenju slobode A.M. sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br.
02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, sa potvrdom o prijemu osobe lišene
slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske
stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-110/23 od 21.12.2023.godine i zapisnikom o
predaji osobe lišene slobode nadležnom tužitelju MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije br. 02-2/4-4-4-I-03-110/23 od 22.12.2023.godine, Zapisnik o
lišenju slobode S.D., sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br.
02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o prijemu osobe lišene
slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave, Policijske
stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-111/23 od 21.12.2023.godine, Zapisnik o
predaji osobe lišene slobode nadležnom tužitelju br. 02-2/4-3-4-I-03-111/23 od
22.12.2023.godine, Potvrdu o prijemu osobe lišene slobode Aleksandra Miletića
sačinjene od Sudske policije br. Su-15-1069/23 od 22.12.2023.godine, Rješenje
Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 22.12.2023.godine o
određivanju pritvora osumnjičenim, Rješenje Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K
060210 24 Kv 2 od 18.01.2024.godine o produženju pritvora osumnjičenima, akt
Europola BiH br. 05-14-1-I-OK-1253-3/23-06 (15) od 21.12.2023.godine, sa
službenom bilješkom MUP-a ŽP, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije
Orašje br. 02-2/3-03-483/23 od 22.12.2023.godine, akt MUP-a ŽP, Uprave
policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br.
02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 22.02.2024.godine, sa aktom Europola br.
05-14-1-I-OK-1253-8/23-06 od 16.02.2024.godine, Podatke iz kaznene evidencije
za S.D. sačinjene od MUP-a Kantona Sarajevo, Uprave policije, Sektora za
pravne, kadrovske poslove i analitiku,
Odjeljenja za analitiku, planiranje i evidencije br. 02/5-2-03-8-2-5467 od
22.12.2023.godine. akt MUP-a Republike Srbije, Direkcije policije, Uprave za
analitiku br. 03.7.1.broj:772/24 od 12.03.2024.g. Beograd sa podacima iz
kaznene evidencije za A.M. sačinjene od MUP-a Republike Srbije,
Direkcije policije, Policijske uprave u Šapcu, Odsjeka za analitiku broj
03.41.6-235-31545/24 od 06.03.2024.g, Nalaz mehanoskopskog vještačenja
Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova BiH, Federalne uprave policije,
Centra za forenziku, Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja Sarajevo
broj: 11-18-18/5-03-5-1893/24 od
14.10.2024.g. i Izvod iz kaznene
evidencije za optuženog S.D. izdan od Ministarstva pravde Crne Gore, Direkcije
za kaznenu i prekršajnu evidenciju broj:0704-12805/24 dana 26.07.2024.g. sa
popratnim aktima Ministrastva pravde BiH broj: 08-14-5-7026/24 od 13.08.2024.g.
i Direktorata za međunarodnu saradnju i međunarodnu pravnu pomoć, Direkcije za
međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima br. 0802-053/24-1020-K od
29.07.2024.g.
Tužitelj je
odustao od prezentiranja materijalne dokumentacije i to dva CD-a sa
fotografijama lica mjesta i fotodokumentacijom, koji su reproducirani na
glavnim raspravama 16.07.2024.g. i 27.08.2024.g.
Također su izvedeni dokazi obrane prezentiranjem
materijalne dokumentacije i to: Izvatka iz knjige položenih ugovora
broj:41143/24, KPU poduložak broj:16742 izdan od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u S.
dana 04.04.2024.g., Isplatne liste za S.B. za period od 01.04.2024.g. do
30.04.2024.g., Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključen između „Mrkulić
–Company“ d.o.o. Sarajevo-Ilidža i Š.A.D.
od 28.06.2024.g., Zapisnika o pretresanju MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od
06.02.2024.g., Zapisnika o dragovoljnoj predaji MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od
11.01.2024.g., Fotodokumentacija Policijske uprave Orašje br.19/24 od
06.02.2024.g., Uvjerenje o poreznoj registraciji Kantonalnog poreznog ureda
Sarajevo od 18.04.2016.g., Obavještenja Službe za statistiku za područje
Kantona Sarajevo broj:07-32.5-10768/16
od 15.04.2016.g. Branitelj je također prezentirao pisani Nalaz i mišljenje
Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja, Odsjeka za
hemijsko-toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja
Sarajevo broj 09-18/2-03-5-9 od 24.01.2024.g., a bez saslušanja vještaka za fizikalno-kemijska
ispitivanja Ivice Petrovića, dipl. inž. kemije, obzirom da se je tužiteljstvo
složilo da se radi ekonomičnosti postupka isti ne poziva, navodeći da se radi o
dokazu koje je tužiteljstvo pribavilo u istražnom postupku, da je sa istim
upoznato, ali da ga nije dostavilo uz predmetnu optužnicu niti koristilo na
glavnoj raspravi, jer istim ništa nije
dokazano.
Sud je odbio prijedlog tužiteljstva da se ponovo
sasluša svjedok AT. i svjedok M.K., a na okolnosti utvrđenja položaja jezička
brave na vratima pomoćnog objeta oštećenog, a to iz razloga što navedeni
prijedlog tužiteljstva sud cijeni nepotrebnim, te usmjerenim ka odugovlačenju
postupka, i to ne samo iz razloga što je svjedokinja A.T. izravno i unakrsno
ispitana na glavnoj raspravi, nego i iz razloga što je ista pitana upravo o
okolnostima na koje je predloženo
ponovno saslušanje, a kojom prilikom je iskazala da se ne može sjetiti takvih
pojedinosti, te da je sve konstatirano na Zapisniku o očevidu od 21.12.2023.g.
Obzirom na naprijed navedeno, te činjenicu da je na spomenutom Zapisniku o očevidu doista
konstatiran položaj jezička brave, sud je uvjerenja da ponovno saslušanje A.T.
kao i saslušanje svjedoka M.K. ne bi dovelo do saznanja novih bitnih činjenica,
te da bi saslušanje istih bilo nesvrsishodno i neekonomično.
U tijeku
postupka, a nakon prezentiranih materijalnih dokaza tužiteljstva, uz prethodnu
suglasnost stranaka, branitelj optuženog je u pisanom podnesku od 19.08.2024.g.
osporio zakonitost prezentiranih dokaza i to: Zapisnika o saslušanju svjedoka I.D. od 22.12.2023.godine, navodeći
da izjava nije potpisana na svakoj stranici što izaziva sumnju u
vjerodostojnost izjave, zatim e-mail Europola, jer se radi o nezvaničnom aktu,
pa smatra da ovaj dokaz ne može dokazati raniju osuđivanost optuženog,
pojašnjavajući da se način dostave inostranih dokumenata vrši putem međunarodne
pravne pomoći u skladu sa članom 429. ZKP-a FBiH, da e-mail predstavlja dokaz
koji je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka. Nadalje branitelj
navodi da osporava i zakonitost
Zapisnika o pretresanju bez naloga broj 02-2/3-3-7-484/23 od 21.12.2023.
godine iz razloga što nije postojala
potreba za hitnim postupanjem, da nakon izvršenog pretresanja bez naredbe suda
nema dokaza kada je obaviješteno Kantonalno tužiteljstvo o pretresanju i kada
je sud obaviješten, jer se iz obavijesti broj T02 0 KT 0008956 23 od
27.12.2023. godine ne može utvrditi kada je sudu dostavljena obavijest, jer
nema potvrde o prijemu dokumenta. Branitelj ukazuje da je obavijest sačinjena
šest dana nakon izvršenog pretresanja, da je članom 78. stav 3. ZKP-a FBiH
propisano da nakon izvršenog pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez
prisustva svjedoka ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti pisani
izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti suca za prethodni postupak,
da izvještaj mora sadržavati razloge
pretresanja bez naredbi i svjedoka, da iz citirane odredbe jasno proizlazi da
se u izvršenom pretresanju bez naredbe mora odmah podnijeti pisani izvještaj
tužiocu, a što u ovom slučaju nije učinjeno, te da stoga proizlazi da je
učinjena povreda člana 78. stav 3. ZKP-a FBiH. Dodaje da iz sudske prakse
proizlazi: „Pretresanje osobe izvršeno
bez naredbe predstavljat će nezakoniti dokaz ako je pri tome propušteno da se
postupi u skladu sa članom 78. stav 3. ZKP-a FBiH odnosno, ako je ovlaštena
službena osoba propustila da odmah podnese pismeni izvještaj tužitelju koji bi
o tome obavijestio suca za prethodni postupak a u kojem izvještaju bi bili
navedeni razlozi za pretresanje bez naredbe i svjedoka“- Rješenje Vrhovnog
suda FBIH broj 09 0 K 005333 16 Kž 3 od 29.05.2018. godine. Nadalje navodi da
je članom 11. stav 2. ZKP-a FBIH propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku
na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom
i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala niti na
dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. Dodaje da također
osporava nove fotografije koje su dostavljene na glavnom pretresu, jer nisu
bile predmetom uviđajne dokumentacije i ističe da se protivi dopuni
vještačenja, jer je vještak izjavila da takva dopuna nije ni moguća jer ne bi
mogla utvrditi oštećenja niti bi dopuna bila objektivan i vjerodostojan nalaz.
Ukazuje da je čl. 276. ZKP-a FBiH propisan redoslijed izvođenja dokaza na
glavnom pretresu, da stoga smatra da tužitelj nije mogao u ovoj fazi postupka
predlagati dodatne dokaze, da dopuna nalaza nije u skladu sa ekonomičnosti postupka
niti u skladu sa načelom suđenja i u razumnom roku, te ukazuje sudu da tužilac
nije dostavio dodatne fotografije obrani, da će se obrana na dodatne
fotografije izjasniti kad ih zaprimi. Također navodi da je čl.278 stav 2 ZKP-a
FBIH propisano da ako sudija odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti
koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je
ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se
svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje
odbit će izvođenje takvog dokaza, da iz navedenog proizlazi da sudija treba
odbiti dopunu vještačenja, jer se vještak već izjasnio u vezi sa prijedlogom
dopune nalaza, te da je stoga navedeni dokaz nepotreban, pa u skladu sa navedenim
moli naslovni sud da odbije prijedlog tužioca za dopunu vještačenja i da kao
nezakonite dokaze izdvoji iz spisa e-mail Europola i zapisnik o saslušanju
svjedoka I.D.
Sud je akt
branitelja sa izjavljenim prigovorima zakonitosti od 19.08.2024.g. dostavio na
očitovanje tužitelju, koji se je podneskom od 22.08.2024.g. o istima očitovao,
te je u prilogu istoga dostavio dokaze kojim potkrepljuje svoje očitovanje i
to: Zamolnicu Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23 za dostavu izvoda iz kaznene evidencije od
18.07.2024.g., Izvješće o
počinjenom kaznenom djelu PU Orašje,
Odjela krim. policije br.
02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od 22.12.2023. sa prijemnim pečatom KT-a od
22.12.2023.g., Prijedlog za određivanje
pritvora KT-a br. T02 0 KT 0008956 23 od
22.12.2023.g. i dostavnicom o prijemu
dopisa KT-a i fotodokumentacije, koja dostavnica je naslovljenu na branitelja Anela Kurtovića. U svom očitovanju
tužitelj je naveo da zapisnik o saslušanju svjedoka I.D. od
strane tužilaštva nije ni korišten kao
materijalni dokaz niti je uložen u sudski spis nego se isti nalazi u spisu
razdvojenog krivičnog predmeta protiv A.M., koji je sa tužiteljstvom zaključio
sporazum o priznanju krivice, koji je razmatran u sasvim drugom predmetu pred
Općinskim sudom u Orašju pod brojem 25 0 K 061709 24 K u kojem je uložen
orginalni zapisnik o saslušanju navedenog svjedoka, te da je, osim toga, isti
potpisan na svakom mjestu u zapisniku koje je predviđeno za potpis svjedoka.
Nadalje navodi da je za S.D. putem međunarodne pravne pomoći zatražen izvod iz
kaznene evidencije od nadležnog organa Crne Gore koje ni do dana očitovanja o
podnesenom prigovoru brnaitelja nije dostavljeno tužiteljstvu, kao i da će ga
tužiteljstvo odmah po prijemu predložiti kao dodatni dokaz u smislu člana 291.
ZKP- a FBiH. Ukazuje da su neosnovani prigovori kojima se osporava pretresanje
osumnjičenog S.D., obzirom da je ta radnja u cijelosti provedena u skladu sa
članom 78. stav 2. i stav 3. ZKP-a FBiH, da iz zapisnika o lišenju slobode S.D.
proizlazi da je isti lišen slobode 21.12.2023. godine u 22 sata i da je predat
u prostorije PS Orašje istoga dana u 22 sata 05 minuta, nakon čega je izvršen
pretres istog o čemu je istoga dana sačinjen izvještaj pretresanju bez naredbe
u kojem se navodi da je pretres izvršen prilikom lišenja slobode i zbog
hitnosti u postupanju o čemu je sačinjen i zapisnik o pronađenim predmetima i
potvrda o privremeno oduzimanju predmeta sve od 21.12.2023. godine, da je potom
odmah nakon ponoći to jest 22.12.2023. godine o svim tim radnjama obavješten
dežurni tužilac kako usmeno tako i podnošenjem pisanog izvještaja u kom su
detaljno obrazložene i opisane sve poduzete radnje od strane policijskih
službenika a iz kojeg izvještaja proizlaze i razlozi za potrebe hitnog postupanja
prema tada osumnjičenima A.M., inače državljaninu R.S. i S.D. koji ima
prebivalište u S., koji nije imao nikakve veze niti realne potrebe da se
navedene noći nađe na području Posavskog kantona sa alatom i drugim predmetima
podobnim za izvršenje imovinskih krivičnih djela obijanjem, a da je tužilac bio
izvješten o izvršenom pretresanju osumnjičenog potvrđuje i činjenica da je u
prijedlogu za određivanje pritvora od 22.12.'23. godine kao dokaze predložio
sve navedene akte koje su policijski službenici sačinili povodom pretresa
osumnjičenih, da navedeni izvještaji o izvršenom pretresu S.D. bez naredbe
suda, te prateći zapisnik o pronađenim predmetima i potvrda o privremenom
oduzimanju predmeta te zapisnik o lišenju slobode S.D. i potvrdu o prijemu
osobe lišene slobode tužilaštvo neće dostaviti u prilogu ovog izjašnjenja, jer
su već dostavljeni sudu na glavnom pretresu kao dokaz optužbe, ali da se
dodatno dostavlja izvještaj o počinjenom krivičnom djelu PU Orašje OKP-a sa
prijemnim pečatom tužilaštva i datumom prijema 22.12.'23. godine i prijedlog za
određivanje pritvora od istog dana u kojem se među prilozima navode svi
navedeni akti. Dodaje da je, obzirom na navedeno, a suprotno navodima prigovora
o nezakonitosti tih dokaza, u cijelosti ispoštovana procedura pretresanja
osumnjičenih bez naredbi i svjedoka iz člana 78. stav 2. i stav 3. ZKP-a FBiH, jer je po izvršenom
pretresu i razlozima hitnog postupanja odmah obavješten postupajući tužilac
podnošenjem pisanog izvještaja pri čemu treba imati u vidu da je osumnjičeni S.D.
lišen slobode 21.12.'23. godine u kasnim noćnim satima nakon čega je izvršen
njegov pretres i ostale radnje, a kako je u međuvremenu prošla ponoć, izvještaj
tužiocu nosi datum 22.12.'23. godine, te da
zakonski termin „odmah podnijeti pisani izvještaj tužiocu“ svakako ne
treba tumačiti doslovno da to mora biti istog trenutka s obzirom da je iz svega
napred navedenog vidljivo da je i o lišenju slobode i u izvršenom pretresu
osumnjičenog izvješten tužilac bez odlaganja i da su sve radnje preduzete
ažurno i blagovremeno što svakako odgovara smislu zakonske odredbe iz članka
78. stav 3. ZKP-a FBIH. Tužitelj pojašnjava da navedena zakonska odredba ne
propisuje poseban rok u kojem tužilac mora obavijestiti sudu za prethodni
postupak da je izvršeno pretresanje bez naredbe i svjedoka tako da dostavljeno
obavještenje sudu u roku od šest dana po izvršenom pretresu ne može učiniti taj
pretres nezakonitim. Dakle, u izvještaju o izvršenom pretresanju S.D. bez
naredbe naveden je razlog pretresa bez naredbe i svjedoka a to je pretres
prilikom lišenja slobode koji izvještaj je bez odlaganja dostavljen tužilaštvu
kao prilog izvještaja o počinjenom kaznenom djelu od 22.12.'23. godine što
potvrđuje i da je tužiteljstvo te materijalne dokaze predložilo u prijedlogu za
određivanje pritvora 22.12.'23. godine a potom je o navedenom pretresu
obaviješten i sud. Tužitelj nadalje ističe da, što se tiče fotografija sa
uviđaja valja podsjetiti da se na osnovu izjave vještaka FUP-a Dženane Kapo
može izvesti zaključak da mulažirani trag koji je skinut sa okvira vrata
pomoćne zgrade oštećenog I.D. nije podoban za precizno utvrđivanje dimenzija
spornih oštećenja zbog čega je tužilaštvo predložilo da vještak izvrši uvid u
fotografije vrata i okvira vrata gdje se jasnije vidi trag oštećenja i da onda
vještak izvrši mjerenje dimenzija tih oštećenja i onda iste usporedi sa
dimenzijama radne površine pajsera koji je pronađen prilikom vršenja uviđaja na
mjestu gdje su osumnjičeni lišeni slobode. Stoga, navodi da tužiteljstvo i
dalje stoji kod prijedloga da se fotografije spornih oštećenja dostave vještaku
i da isti izvrši dopunu vještačenja sa zadatkom da utvrdi da li su tragovi
oštećenja na vratima i okviru vrata po svojim dimenzijama kompatibilni sa
radnom površinom spornog pajsera, jer se samo na taj način odnosno komparacijom
navedenih oštećenja i radne površine pajsera može utvrditi da li su sporna
oštećenja nastala ili mogla nastati spornim pajserom koji su osumnjičeni odbacili od sebe prilikom
lišenja slobode, te da je tužilaštvo ovlašteno predložiti dopunu vještačenja
kojeg je samo predložilo kao svoj dokaz a u svakom slučaju ako sud takav
prijedlog u ovom trenutku ne prihvati tužilaštvo će tu dopunu vještačenja
predložiti kao dokaz replike iz članka 276 stav 2 točka „c“ odnosno kao dopunu
dokaznog postupka i člana 291. ZKP-a FBiH, jer smatra da izvođenje tog dokaza
odnosno da je dopuna vještačenja sa napred navedenim zadatkom za vještaka nužna
za utvrđivanje bitnih činjenica u ovoj krivičnoj stvari, pa u tom smislu
tužiteljstvo smatra da je za dopunu vještačenja dovoljno da vještak izvrši uvid
u fotografije iz zapisnika o uviđaju od 21.12.'23. godine koje prikazuju sporna
oštećenja dok se ostale fotografije u tom smislu mogu zanemarit od strane
vještaka, jer na primjer fotografije broj 12 i broj 13 jasno prikazuju sporna
oštećenja na vratima i okviru vrata i njihovu širinu pomoću metra koji je
fotografiran odmah pored oštećenja tako da vještak pomoću specijalnih uređaja
kojima raspolaže može izvršiti precizna mjerenja dimenzija tih oštećenja kao i
precizna mjerenja radne površine spornog pajsera a potom izvršiti njihovu
komparaciju i na taj način izvršiti dopunu svog nalaza i mišljenja. Na kraju
navodi da su, suprotno navodima branitelja S.D., fotodokumentacija sa uvećanim
fotografijama i opisom istih, te CD-om dostavljena odvjetniku Anelu Kurtoviću
iz Sarajeva 02.08. tako da je isti imao sasvim dovoljno vremena da se o istima
izjasni. Obzirom na sve napred navedeno tužitelj predlaže da sud donese
rješenje kojim će odbiti prigovore nezakonitosti dokaza, te u prilogu
dostavlja zamolnicu tužilaštva za
dostavu izvoda iz kaznene evidencije od
18.07.'24. godine, izvještaj Policijske uprave Orašje OKP-a od 22.12.'23.
godine, prijedlog za određivanje pritvora od 22.12.'23. godine, povratnicu na
ime odvjetnika Anela Kurtovića od 02.08.2024. godine.
Na glavnoj
raspravi održanoj dana 27.08.2024.g., a čiji sadržaj je, kad su u pitanju
naprijed istaknuti prigovori, uz suglasnost stranaka preuzet i na glavnim raspravama
održanim dana 27.09.2024.g. i 02.12.2024.godine, sud je, a nakon prethodne
ocjene navoda branitelja iz naprijed
spomenutih akata, te očitovanja i dostavljenih dokaza tužiteljstva, dovodeći
iste u međusobnu vezu, donio rješenje kojim je odlučio o izjavljenim
prigovorima branitelja, te je u tom pravcu usvoio kao utemeljen prigovor branitelja kojim osporava validnost dokaza E-mail Europola, kao nezvaničnog akta
kojim se ne može dokazati ranija osuđivanost optuženog. Naime, nedvojbeno je da
se podaci o ranijoj osuđivanost
počinitelja kaznenih djela vode u kaznenoj evidenciji kod organa uprave nadležnog za unutarnje
poslove u općini na području na kojem je ta osoba rođena kako za državljane BiH
tako i za strane državljane i osobe bez državljanstva koji su rođeni na
teritoriju F BiH a sukladno odredbama čl. 1.i 2. Pravilnika o kaznenoj evidenciji („Službene novine F BiH“ br. 35/03, 37/03,
56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07). Iz stanja spisa nedvojbeno je
utvrđeno da je optuženi S.D. državljanin F BiH, da je rođen u S., te da se
stoga podaci o ranijoj osuđivanosti istog vode kod nadležnog MUP-a Kantona Sarajevo, a čemu u prilog govori i
činjenica da je Tužiteljstvo prezentiralo akt
Kantona Sarajevo, MUP-a, Uprave policije, Sektora za pravne, kadrovske
poslove i analitiku, Odjeljenja za analitiku, planiranje i evidencije broj
02/5-2-03-8-2-5467 od 22.12.2023.g. iz kojeg proizlazi da optuženi nije
evidentiran u kaznenoj evidenciji kao počinitelj kaznenih djela. Iz
prezentiranog E-mail Europola proizlazi
da su policijski organi Crne Gore putem Europola obavijestili MUP Orašje da je optuženi
tijekom prethodnog perioda registriran kao izvršitelj kaznenih djela iz
čl.229. i čl.222. KZ F BiH, te da mu je 04.07.2022.g. shodno odredbama Zakona o strancima zabranjen ulazak u Crnu
Goru, a koji podaci su nepotpuni i neprihvatljivi u smislu dokaza ranije
osuđivanosti optuženog, jer isti govore
da je optuženi evidentiran kao izvršitelj kaznenih djela, a ne da je za ista
osuđen, navedeni akt ne sadrži podatke o presudama niti o izrečenim kaznama, a
koji podaci su od odlučnog značaja za
eventualno brisanje kazne iz kaznene evidencije, a time i za utvrđenje
činjenice osuđivanosti, jer se brisanjem osude iz kaznene evidencije počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanom
osobom sukladno čl. 124..st.7. ZKP-a F BiH.
Sve naprijed navedeno ukazuje da
sporni E-mail Europola od 20.02.2024.g. ima samo informativni karakter, te da
se je dostavljena informacija koristila u postupku određivanja pritvora upravo zbog hitnosti
istoga, ali je nedvojbeno da predmetni E-mail
nije validan dokaz za utvrđenje ranije osuđivanosti optuženog u postupku
suđenja. U prilog navedenom govori i činjenica da se je KT dana 18.07.2024.g.
zamolnicom za pružanje pravne pomoći obratilo Ministarstvu pravde radi
pribavljanja podataka iz kaznene evidencije, a kojoj zamolnici još nije
udovoljeno. Što se tiče navoda branitelja da je sporni E-mail Europola od
20.02.2024.g. pribavljen suprotno
odredbama 429. ZKP-a ZKP-a F BiH, bitno je istaći da iz navedenog akta
nedvojbeno proizlazi da se radi o aktu
međunarodne korespondencije, koju ostvaruje nadležni MUP Županije
Posavske sa nadležnim tijelima Interpolom i Europolom sukladno važećim
pozitivnim propisima prije svega
Konvenciji o osnivanju Europskog policijskog ureda na temelju čl. K3. Ugovora o Europskoj
uniji od 27.11.1995.g. i Sporazuma o
operativnoj i strateškoj suradnji između
Bosne i Hercegovine i ureda Europske policije od 31.08.2016.g., koji je
ratificiran Odlukom od 20.12.2016.g., pa sud cijeni da istim nisu
povrijeđene odredbe ZKP-a u smislu načina njegovog pribavljanja, ali zbog svega naprijed navedenog cijeni da
navedeni dokaz nije validan u smislu
dokazivanja činjenice ranije osuđivanosti optuženog i na istom sud neće
temeljiti svoju odluku.
Nadalje, sud je
odbio kao neutemeljen prigovor branitelja kojim osporava vjerodostojnost Zapisnika o saslušanju svjedoka I.D. od
22.12.2023.g., jer izjava nije potpisana na svakoj stranici, a to iz razloga
što osporavani Zapisnik nije prezentiran kao dokaz na glavnoj raspravi kako od
tužitelja tako ni od optuženih, isti nije stoga uložen u sudski spis i ne može
biti cijenjen kao dokaz od strane suda.
Sud je
također odbio kao neutemeljen
prigovor branitelja kojim osporava Zapisnik o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe broj 02-2/3-03-2-484/23 (na
glavnoj raspravi utvrđeno da je napravljena tehnička pogreška u broju spomenutog zapisnika te da umjesto
broja “ -2- “ treba biti “ -7-“) od 21.12.2023.g., Izvještaj o izvršenom
pretresanju bez naloga broj 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g., a u kojem
prigovoru branitelj najprije ističe da nije postojala potreba za hitnim
postupanjem. Također se navodi da nakon izvršenog pretresanja, bez naredbe
suda, nema dokaza kada je obaviješteno
Kantonalno tužiteljstvo o pretresanju i
kada je obaviješten sud, jer se iz Obavijesti broj T02 0 KT 0008956 23 od
27.12.2023.g. ne može utvrditi kada je sudu dostavljena obavijest, jer nema
potvrde o prijemu dokumenta, te se ukazuje da je obavijest sačinjena 6 dana nakon izvršenog pretresanja, te da su
time povrijeđene odredbe čl.78.st.3. ZKP-a F BiH. Naime, odredbama čl.153 ZKP-a
propisano je da policijsko tijelo može
oduzeti slobodu ako postoje osnove sumnje da je ta osoba počinila KD ili ako
postoji bilo koji razlog iz čl. 146. ZKP-a (ako se krije, ako će uništiti , sakriti
…dokaze ili tragove važne za kazneni
postupak, opasnost od ponovnog počinjenja djela itd.). U konkretnom slučaju, a
obzirom na sve okolnosti tj. činjenicu da je
oštećeni prijavio dvije nepoznate
osobe sa kapama na glavama u svom dvorištu, da su netom poslije, u kratkom
vremenskom periodu i u blizini kuće
oštećenog zatečene dvije osobe koje su
odgovarale takvom opisu, da su u njihovoj
neposrednoj blizini pronađeni i predmeti koji su podobni za izvršenje
kaznenog djela teške krađe odnosno da je tako uz kanal u PVC vrećici pronađen
jedan šarafciger i jedan montirač-pajser,
te crna čarapa u kojoj su pronađena dva šarafcigera, a koji predmeti su
podobni za obijanje, to proizlazi da je doista postojala potreba za hitnim
postupanjem kako radi onemogućavanja da se sakriju tragovi eventualnog
počinjenog kaznenog djela tako i radi opasnosti
od eventualno ponovnog počinjenja istog. Nadalje iz osporavanog
Zapisnika o izvršenom pretresanju osobe
bez naredbe o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi bez naloga broj
02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.g. proizlazi da je isti sačinjen sukladno čl. 76.st.1. u svezi
sa čl.78.st.1. i st.2. ZKP-a F BiH dok iz Izvještaja o izvršenom pretresanju
bez naloga broj 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g. proizlazi da je
pretresanje izvršeno prilikom lišenja
slobode i to sukladno odredbama čl.78.st.2. točka „b“.ZKP-a F BiH- a koje
odredbe propisuju da ovlaštena službena osoba može pretražiti osobu bez naloga o pretrazi ili bez
nazočnosti svjedoka prilikom oduzimanja
slobode, a što dovodi do zaključka da je osporavani Zapisnik sačinjen sukladno
Zakonu.
Što se tiče prigovora branitelja
kojim osporava zakonitost navedenih
dokaza, jer nakon izvršenog
pretresanja bez naredbe suda navodno nema dokaza kada je obaviješteno Kantonalno tužiteljstvo
o pretresanju i kada je obaviješten sud
čime su povrijeđene odredbe čl.78.st.3. ZKP-a F BiH, sud je isti također odbio
kao neutemeljen, a to iz razloga što iz Izvješća o počinjenom kaznenom djelu PU Orašje, Odjela krim. policije br. 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od
22.12.2023. proizlazi da je isti sačinjen 22.12.2023.g., dok iz prijemnog
pečata KT-a proizlazi da je isti dostavljen tužiteljstvu dana 22.12.2023.g..
Opravdano tužitelj ukazuje da je Prijedlog za
određivanje pritvora KT-a br. T02 0 KT 0008956 23 od 22.12.2023.g. uslijedio istoga dana a što
proizlazi iz dostavljenog prijedloga, kao i da je optuženi S.D. lišen slobode
21.12.2023.g. u 22,00 sata a što je
utvrđeno na temelju Zapisnika o lišenju
slobode Uprave policije broj
02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.g. Kako
iz navedenih dokaza proizlazi da
je ovlaštena službena osoba nakon
izvršene pretrage bez naloga o pretrazi
odmah podnijela izvješće tužitelju, uzimajući u obzir da je lišenje bilo u 22
sata 21. a izvještaj podnesen 22.12.2023.g., to je nedvojbeno da su navedene
radnje poduzete žurno i blagovremeno u skladu sa čl. 78.st.3. ZKP-a F BiH. Kako navedene odredbe propisuju da ovlaštena
službena osoba mora odmah sačiniti izvještaj, a ne propisuju u kojem roku
je tužitelj dužan obavijestiti suca za prethodni postupak, to je nedvojbeno
da niti u ovome pravcu nisu povrijeđene odredbe ZKP-a F BiH, tim više što je i
tužitelj, po mišljenju suca, postupao u razumnom roku od 6 dana, a u kojem je
dostavio obavijest sucu za prethodni postupak (utvrđeno uvidom u Obavijest
KT-a br. T02 0 KT 0008956 23
od 27.12.2023.g.) .
Što se tiče fotografija koje je također branitelj
osporavao, bitno je najprije ukazati da
je tužitelj na glavnoj raspravi od 16.07.2024.g. strankama predočio izrađene
fotografije i CD sa istim, a koje fotografije su, po navodima tužitelja,
nastale prilikom vršenja očevidnih radnji od strane službenih osoba, te koje su
identične fotografijama u fotodokumentaciji koja je navedena u predmetnoj
optužnici i prezentirana na glavnoj
raspravi kao dokaz, ali su sada izrađene, i na spomenutom CD-u prikazane, u
uvećanom obliku, s tim da su pored istih
dostavljene i druge fotografije, koje su također nastale prilikom
očevida, ali nisu pratile optužnicu. Kako je branitelj optuženog S.D.
osporio autentičnost navedenih fotografija, ističući da samo njihovo uvećanje
ukazuje da nisu istovjetne, da se ne zna
kada su nastale i tko ih je sačinio, to je tužitelj odustao od istih, te
predložio da se pismenim putem obrati
policiji i od iste traži pisano očitovanje zajedno sa zapisnikom i službenom bilješkom, koja bi potkrijepila
istovjetnost spomenutih fotografija. Obrana se složila da im tužitelj, nakon
poduzetih radnji, a radi ekonomičnosti postupka, putem pošte dostavi fotografije, koje bi bile predmetom dopunskog
vještačenja, a kako bi se o istim mogli blagovremeno očitovati, a što je
tužitelj i učinio.
Kako
je tužiteljstvo, dakle, spomenute fotografije (radi se o uvećanim fotografijama
nastalim prilikom vršenja očevidnih radnji, koje nisu niti u istom broju niti u
takvom uvećanom obliku priložene uz optužnicu) putem pošte dostavilo suprotnoj
strani kako bi se upoznala sa istim, o čemu je tužitelj dostavio dostavnicu kao
dokaz, i iz koje proizlazi da je branitelj Anel Kurtović dana 02.08.2024.g. osobno
zaprimio dopis KT-a od 30.07.2024.g.,
fotodokumentaciju i CD, to nisu točni navodi branitelja da ih nije zaprimio, a
što je istakao u pisanom prigovoru nezakonitosti od 19.08.2024.g.. Međutim,
kako navedene fotografije i CD još uvijek nisu bile prezentirane sudu kao
dokaz, obzirom da su se na glavnoj
raspravi od 16.07.2024.g., nakon što je to tužitelj htio učiniti, te nakon
osporavanja autentičnosti istih, stranke usuglasile da ih tužitelj, a nakon službene provjere
njihove autentičnosti, dostavi poštom, jer im je potrebno vrijeme da se
upoznaju sa takvim fotografijama, a sve kako bi se na sljedećoj glavnoj
raspravi o istim mogli očitovati, to se o prigovoru branitelja glede navedenih
fotografija, moglo odlučiti tek kada iste budu prezentirane sudu i kada se na
glavnoj raspravi stranke o njima
očituju.
Na
glavnoj raspravi od 27.08.2024.g., nakon
što je po prijedlogu tužitelja izvršeno preproduciranje CD-a sa navedenim
fotografijama i nakon ponovnog prigovora branitelja da iste ne odgovaraju fotografijama koje prate Zapisnik o očevidu
MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela
kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g., da su iste nezakonit dokaz, jer su izmijenjene,
te da se ne zna kako su nastale, kao i da se može koristiti samo
fotodokumentacija od 21.12.2023.g., tužitelj je ponovo odustao od istih, pa je
odlučivanje o izjavljenom prigovoru postalo izlišno.
Sud
je na istoj glavnoj raspravi odbio prijedlog tužiteljstva da sud po službenoj
dužnosti pribavi izvorni CD sa fotografijama sačinjenim prilikom očevidnih
radnji, a to iz razloga što se radi o dokazu koji su nastali u tijeku istrage,
koje je sačinio istražni organ i kojim tužiteljstvo raspolaže u stvari još od
istražnog postupka, pa je u daljem tijeku postupka tužitelj izjavio da će
tužiteljstvo osigurati izvorni CD sa fotografijama iz spomenute
fotodokumentacije na sljedećoj glavnoj raspravi.
Na glavnoj
raspravi održanoj dana 27.09.2024.g. tužitelj je ponovo predložio izvođenje
dokaza reproduciranjem CD-a na kojem se nalaze fotografije lica mjesta kritičnog događaja, koje su
sačinjene prilikom vršenja očevidnih radnji, te je obrani dostavio i
primjerak takve izrađene
fotodokumentacije, a sve kako bi iste
bile predmetom predloženog dopunskog mehanoskopskog vještačenja
tužiteljstva.
Branitelj
je, prilikom reproduciranja spomenutih fotografija, ponovno ukazao da iste nisu
istovjetne sa fotografijama sačinjenim
prilikom obavljanja očevidnih radnji, a
koje su navedene u predmetnoj optužnici, te je u tom pravcu ukazao da iste, pored toga što su uvećane, ni
sadržajno nisu identične fotografijama iz Fotodokumentacije MUP-a Županije
Posavske, PU Orašje br. 235/23 od
21.12.2023.g., te se je protivio da iste budu predmet dopunskog vještačenja. Odlučujući o izjavljenom
prigovoru branitelja, koji se odnosio na validnost dostavljenih fotogafija na
reproduciranom CD-u, sud je isti uvažio iz razloga što je isti utemeljen,
obzirom da su komparacijom fotografija reproduciranih sa CD-a i fotografija koje se nalaze u
Fotodokumentaciji MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., sačinjenoj prilikom
očevidnih radnji, doista utvrđene određene razlike kako u veličini sadržaja
koje se nalaze na fotografijama tako i u samom sadržaju, odnosno utvrđeno je da
iste nisu potpuno istovjetne sa fotografijama koje su pratile optužnicu i koje
su prezentirane na glavnoj raspravi,
zbog čega je sud odbio prijedlog tužitelja da iste budu predmetom
mehanoskopskog vještačenja, jer nije dokazano iz kojih razloga je došlo do
utvrđenih razlika, iako je tužitelj u više navrata dostavljao fotogafije na CD-u, te mu je sud ostavljao i
dovoljno vremena za pribavljanje iste.
Nakon toga, tužitelj je na spomenutoj glavnoj raspravi predložio da se provede dopunsko mehanoskopsko
vještačenje spornih tragova pronađenih i izuzetih na mjestu događaja izvršenja kaznenog djela Teška krađa iz
čl.287. st.1 tačka „a“ u vezi sa čl. 28. i 31. KZ F BiH od 21.12.2023.g. na
štetu I.D. iz D.M., Grad O., a na okolnosti
utvrđenja da li su oštećenja koja su nastala na ulaznim vratima i okviru
vrata pomoćne zgrade oštećenog I.D. a koja su prikazana na fotogafijama broj
8,9,10,11,12,13, koje fotografije se nalaze
u Fotodokumentaciji MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., u svojim dimenzijama
kompatibilna sa dimenzijama radne površine mehaničkog predmeta
montirača-pajsera, a na način da na fotografijama izvrši mjerenje dimenzija tih
oštećenja i ista, zajedno sa mulažiranim tragom, uporedi sa dimenzijama radne površine predmetnog
montirača-pajsera.
Branitelj
optuženog se protivio navedenom
prijedlogu tužitelja, te je predložio da sud odbije predloženo vještačenje ne samo iz ranije ukazane
nepodudarnosti fotografija, nego i iz razloga što je tužitelj sve ove dokaze
imao u tijeku postupka, te je mogao i ranije da provede vještačenje, te iz
razloga što je i vještak rekao da ne može provoditi vještačenje, da neće moći
sa sigurnošću reći bilo šta, da ne zna šta će utvrđivati, kao i iz razloga što
se pojavljuju desetine fotografija, a isto bi trebala biti zatvorena cjelina.
Sud
je na glavnoj raspravi održanoj dana 27.09.2024.g. uvažio prijedlog tužiteljstva da se provede
naprijed navedeno dopunsko vještačenje,
te je odredio da će se isto povjeriti
vještaku Dženani Kapo-vještaku F MUP Sarajevo, Centra za forenzička
ispitivanje, vještačenja i istraživanja Federalne Uprave policije Sarajevo, obzirom da je ista vršila vještačenje spornih tragova i u istražnom postupku, te o
tome dala iskaz na glavnoj raspravi. Također je određeno da će spomenutom vještaku biti dostavljen materijal vještačenja i to:
silikonski odljev-mulaž, montirač
–pajser, plave boje, Fotodokumentacija MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br.
235/23 od 21.12.2023.g. i Zapisnik o
očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje,
Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g.
Sud
je uvažio prijedlog tužiteljstva iz razloga
što je uvjerenja da je predmetno dopunsko vještačenje opravdano, jer su okolnosti na
koje je isto predloženo odnosi na
utvrđenje činjenica koje su od odlučnog značaja za razjašnjenje ove
kaznenopravne stvari, a to je da li tragovi oštećenja na ulaznim vratima
pomoćnog objekta oštećenog potječu od
predmetnog montirača-pajsera, koji je pronađen kod A.M., koji je kritične
prilike bio upravo sa optuženim S.D., a cijeneći posebice činjenicu da je
vještakinja upravo na glavnoj raspravi ukazala da se u ovakvim i sličnim
slučajevima temeljitije i potpunije vještačenje postiže dostavljanjem zapisnika o očevidu i fotodokumentacije, jer
tada vještak raspolaže sa većim brojem činjenica. Što se tiče prigovora
nezakonitosti fotografija, koje se nalaze u Fotodokumentaciji MUP-a Županije
Posavske, PU Orašje br. 235/23 od
21.12.2023.g., koja je sastavni dio
očevidnih radnji, sud nije
našao nepravilnosti koje bi ukazale na
nezakonitost istih, niti je takav
prigovor branitelj obrazložio, osim što
je insinuirao na njihovu validnost iz
razloga što je tužitelj u više navrata
dostavljao CD-e s uvećanim
fotografijama, koje nisu u cijelosti bile identične, a od kojih fotografija je, uostalom, tužitelj sam
odustao, te je sud također odbio da iste budu predmetnom dopunskog vještačenja.
Nisu utemeljeni navodi branitelja izjavljeni u pisanom očitovanju od
19.08.2024.g. da je vještakinja izjavila
da takva dopuna nije moguća, da ne bi mogla utvrditi oštećenja, te da takav
nalaz ne bi bio objektivan i vjerodostojan, a to iz razloga što je vještakinja
iskazala da se ne može na glavnoj raspravi a na temelju predočene
fotodokumentacije očitovati da li na prikazanom predmetu postoje tragovi na temelju kojih bi se utvrdile opće i
individualne karakteristike predmeta
čijim djelovanjem su nastala oštećenja. Vještakinja nije dakle isključila takvu
mogućnost a niti je sa sigurnošću istu potvrdila, samo je učinila izvjesnim
postojanje takve mogućnosti, navodeći da se najčešće kod ovakve vrste
vještačenja dostavljaju i fotografije, zajedno sa zapisnikom o očevidu, koji
doprinose donošenju vjerodostojnijeg i pouzdanijeg nalaza, zbog čega je sud i odobrio
dopunsko vještačenje. Nisu utemeljeni navodi branitelja da predloženi dokaz ima
svojstvo dodatnog dokaza u smislu čl.276. ZKP-a F BiH, te da je isti tužitelj
imao pravo predložiti tek nakon izvođenja dokaza obrane, a to iz razloga što se
ne radi o novom dokaznom prijedlogu nego o dopuni ranijeg izvedenog
dokaza-vještačenja, a koje vještak nije
mogao dopuniti na glavnoj raspravi jer nije raspolagao potrebnim instrumentima.
Mogućnost predlaganja novih dokaznih prijedloga je regulirana čl. 291. ZKP-a F
BiH, kojim je propisano da stranke, nakon izvođenja dokaza, mogu iznijeti nove
dokazne prijedloge ako ih imaju. Također nisu utemeljeni navodi branitelja da
sud nije mogao, na prijedlog tužitelja, izdati naredbu za sprovođenje dopunskog
vještačenja, a to iz razloga što je odredbama čl.110.st.1.ZKP-a F BiH propisano
da pisanu naredbu za vještačenje izdaje tužitelj ili sud, a kako se u
konkretnom slučaju radi o prijedlogu za dopunsko vještačenje u fazi glavne
rasprave, to nema zakonske smetnje da takvu naredbu izda sud.
Sud je sve izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno
tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na takav način utvrdio bitne činjenice
koje su navedene u izreci presude, a temeljem kojih je optuženog S.D. oglasio
krivim za kazneno djelo Teška krađa iz čl.287.st.1.točka „a“ KZ F BiH u svezi
sa čl.28. i 31. istog Zakona, a za koje se tereti predmetnom optužnicom
Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje.
Naime, iz iskaza svjedoka oštećenog I.D.
proizlazi da isti živi u D.M., …, da je kritičnog dana krenuo u R.H., da se je zbog gužve na
granici, vratio kući, da je bio mračak, ne mrak, te da je, dok se je
približavao kući, sa ulice vidio da se u njegovom dvorištu nalaze njemu
nepoznate dvije muške osobe, na udaljenosti od oko 10 m od ograde, da je ograda
visoka 1,20m, a da od kuće do ograde ima više od 15m, da je kapija bila
otvorena, da su spomenute osobe na glavi, obzirom da je bio zimski period,
imale zimske kape, te da je jedna osoba držala najilonsku vrećicu u ruci, da je
izgledalo kao da se nešto dogovaraju, te da ih ne bi mogao prepoznati. Također
iz iskaza istog proizlazi da je njegovo dvorište ograđeno ogradom, da se uz
kuću nalaze pomoćni objekti, da je sve zaključao kad je pošao, da oko njegove
kuće ima dosta kuća koje su prazne, da
se je tjedan dana prije dogodila pljačka
kuće u selu, da su mu zato
navedene osobe bile sumnjive, pa je odlučio produžiti do specijalne
policije, čija se baza nalazila na udaljenosti od nekih 500m od njegove kuće,
da mu je trebalo oko 2-3 minuta, da je policija odmah, nakon što im je
rekao razlog svog dolaska, svojim službenim vozilom otišla na teren, da
su njemu rekli da ostane i da nazove policijsku stanicu, što je on i učinio.
Nadalje oštećeni u svojoj izjavi navodi da je
poslije, nakon nekih dva sata, otišao na lice mjesta – svojoj kući, da
tada nije zatekao optužene, da su inspektori sačinjavali zapisnik, da je bila A.T.
i policijski službenik, da zna da su oni slikavali vrata pomoćnog objekta, da
su vrata, kad je on došao bila otvorena, da mu ništa kritične prilike nije
otuđeno, da je bio pokušaj provale vrata na pomoćnoj zgradi, da tada nije
zagledao u oštećenja na vratima, da je vidio da nešto ima na vratima, ali ne
puno, da je majstor nešto poslije popravljao, da je zamijenio ručku i bravu, da
je to učinio i radi sigurnosti, jer je htio promijeniti ključ, da je siguran da
prije kritičnog dana vrata nisu bila oštećena, da na istim nisu postojali
tragovi plave boje, da ih nikada nije prije pokušao nasilno otvoriti, da svaki
dan prolazi kroz ista i da bi sigurno primijetio tragove na njima da su bili,
da nije vršena premetačina, te da nije primijetio nikakve druge promjene osim
spomenutih oštećenja, kao i da u njegovom dvorištu postoji rasvjeta, koja se
pali na senzor, misli na udaljenosti
možda 5-6m, da traje 30-40 sekundi tj. vjerojatno dok traje kretnja, da
je senzor bio pozadi i da se svjetlost ne bi mogla vidjeti s puta, da ima
postavljeni video nadzor, koji u kritično vrijeme još nije bio u funkciji,
odnosno nije bio instaliran, da je policiji rekao da nema video nadzora, pa
policija to nije ni provjeravala, te da će se o imovinsko-pravnom zahtjevu
naknadno očitovati.
Sud je iskazu oštećenog gotovo u
cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno.
Svjedok je, po mišljenju suda, iskazivao iskreno o činjenicama o kojima je imao saznanja, te nije imao
nikakvog razloga da pogoduje optuženima niti da ih neopravdano tereti, a čemu u
prilog govori činjenica da ih nije mogao prepoznati, nego je samo opisao ono
što je na kratko percipirao. Sud nije poklonio povjerenje dijelu iskaza
oštećenog u kojem iskazuje da je iz prostorija specijalne policije na lice
mjesta tj. u svoje dvorište došao tek nakon dva sata, a to ne samo iz razloga
što je isti u suprotnosti sa iskazom svjedokinje A.T., koja je iskazala da je
zatekla oštećenog i njegovog sina u dvorištu
kad je došla sa kolegama na lice mjesta, nego iz razloga što je isti u
suprotnosti sa Zapisnikom o očevidu od 21.12.2023.g., iz kojeg proizlazi da je
oštećeni I.D. podnio prijavu PS Orašje u
17,55 sati, da je bio nazočan očevidnim radnjama, koje su započele u 18,05 sati, a završene u 19,30 sati.
Dakle, kada bi navodi oštećenog bili točni, tada bi to značilo da je
isti u svoje dvorište došao tek oko
20,00 sati, a u koje vrijeme su očevidne radnje već bile potpuno završene,
odnosno značilo bi da isti uopće nije nazočio očevidu, a koju činjenicu pak tj.
prisutnost očevidnim radnjama i sam oštećeni potvrđuje.
Da je kritične prilike A.T., u svojstvu istražitelja Odjela kriminalističke policije Policijske uprave Orašje, bila na licu mjesta
odnosno u dvorištu oštećenog kad je isti došao, potvrđuje i iskaz iste iz kojeg
proizlazi da je tada radila drugu smjenu, da su radili pojačano, jer je u
prethodnom periodu bilo par provala, lupanja stakala i sl., da je kritične prilike postupala po prijavi dežurnog, koji je rekao da ima
prijava I.D., te da je podignuta specijalna policija, da su
na licu mjesta bili za nekih 5-10 minuta, da je ona bila dežurna, da je ona obavljala očevid S.D. i A.M. u
naselju zv. “P”, u Ulici …, gdje
se je dogodio napad na službenu osobu, da su se zatim prebacili na drugo lice mjesta, u dvorište obiteljske
kuće I.D., gdje su bili tragovi provale, da nisu bili kasni sati, misli da je
bilo poslije 18 sati, da je bio zimski period, pa je bio mrak, da su na licu mjesta zatekli kolege iz
Jedinice za podršku i to L.K. i M.K.1,
koji su osiguravali lice mjesta, zbog nedostatka policijskih službenika, da je
još bilo kolega, ali da se ne može sjetiti, misli da je bio kolega A.V., da
tada, kad je ona došla, optuženi S.D. i A.M. još nisu bili lišeni slobode, da
ih je zatekla u ležećem položaju, na stomaku i rukama na leđima, da misli da nisu imali lisice, da su pretres
osumnjičenih vršile kolege koje su bile sa njom, jer se radilo o muškim
osobama, da su isti prevezeni u policijsku stanicu za nekih 2-3 minuta, da
misli da su predmeti koji su bili kod njih od istih oduzeti prilikom smještaja
u prostorije za zadržavanje, da ona nije učestvovala niti u jednom dijelu tih
radnji, da je pored ceste, na nekoj travnatoj površini, uz neki manji
kanal bila vrećica iz “Binga”, u kojoj
su bili predmeti, misli da je bio montirač i šarafciger, da je pored njih bila čarapa, obična, crna, u kojoj su
također bili predmeti tj. dva šarafcigera, koliko joj je poznato. Također iz
iskaza iste proizlazi da su spomenuta dva
mjesta uviđaja jako blizu, da nije dobra u procjeni, ali da misli da je
njihova međusobna udaljenost oko 100
metara, da su oni otišli pješice do kuće I.D. U svom iskazu navodi da su na
licu mjesta zatekli I.D. i njegovog sina M.D., da su bili na mobitelima, te da
su u pomoćnoj zgradi bili tragovi provale. Iz iskaza iste proizlazi da je ona
obavila očevidne radnje, da su očevidu prisustvovali građani-svjedoci, da su tu
bile njezine kolege L.K., M.K.1 i I.D.,
vlasnik, da je s prednje strane, ako je i bila ograda, ista bila otvorena, jer
zna da nije bilo nikakve prepreke za ulaz, da niti uviđajnim radnjama nije
utvrđeno da su počinjene radnje obijanja ulazne kapije, da je kolega uzeo mulaž, da se
pomoćna zgrada nalazi iza kuće, da se ne vidi sa puta, da zna da tu ima
svjetla, jer je prilikom očevida bilo vidno, da ne zna da li se svjetla pale na
senzor ili ne, da je primijetila oštećenja na vratima ispod brave u vidu podzubljivanja,
da je u tijeku istrage saznala da je
A.M. iz L. a S.D. iz S., da su provjerom utvrdili da je za A.M. raspisana
tjeralica, a da je S.D. neosuđivan, da je vozilo osumnjičenih pronađeno na nekoj benzinskoj
pumpi u B., da je ona bila zadužena i za pretres mobilnih telefona, da
pretres mobitela A.M. nije mogla
izvršiti, jer je bio zaključan šifrom, dok je S.D. dao svoju lozinku, da su
pretresom utvrdili da nije bilo ništa interesantno za istragu. Nakon što joj je
tužitelj predočio zapisnik o uviđaju,
svjedokinja je potvrdila njegovu autentičnost, potvrdila je da ga je ona
potpisala navodeći da stoji iza svega što je u njemu navedeno. Pojašnjava da je fotografije sačinio
krim. tehničar, da ih je ona vidjela, jer su joj bile predane, te je
prilikom predočavanja istih potvrdila da se na njima nalazi obiteljska kuća I.D.,
pomoćna zgrada, pečenjarnica, te tragovi oštećenja, koji su plave boje, da je
na licu mjesta zatečen montirač, plave boje, koji je bio u vrećici, da su
mjerili dužinu i širinu traga, da je sve to navedeno i u potvrdi, koja je
interne prirode, jer se predaje krim. tehnici, obzirom da oni imaju depozit da
čuvaju predmete, da što se tiče video nadzora, građani nisu dužni isti predati,
a da oni nisu imali nalog suda za izuzimanje istog. Također navodi da je kad je
došla na lice mjesta od kolega, koje je zatekla, saznala da se je I.D. pojavio
kod specijalne policije, koja je od lica mjesta udaljena možda 100-njak metara,
po njezinoj slobodnoj procjeni, iako ona nije dobra u procjeni, da su mu oni
rekli da nisu nadležni za ta djela i da mora nazvati PS, ali da su kao
policijski službenici dužni da pomognu, te da su izašli na lice mjesta i zatekli u blizini dvije
nepoznate osobe, da im je policajac A.V. rekao da stanu, te da ga je tada jedan
od njih udario vrećicom u kojoj je bilo nešto tvrdo i tako ga ozlijedio, da su
to bile, dakle, neke prve informacije o
događaju.
Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedokinja je
iskazala da optuženi nisu pružali otpor policijskim službenicima, da su pri
dolasku na lice mjesta na samom ulazu u dvorište, gotovo na cesti zatekli I.D. i njegovog sina, da je bila upaljena
ulična rasvjeta, da je vidljivost bila smanjena, ali da nije bila loša, da je
očevidne radnje vršila sa šireg na uže
područje tj. od dvorišta prema kući, pomoćnoj zgradi, vratima iste, da je
poslije otvorila vrata i evidentirala unutrašnjost, da se iz pomoćne zgrade može ući u unutrašnjost, da su to učinili kako bi evidentirali
zatečeno stanje i tragove, da se, kad se uđe, desno nalazi kuhinja, da je
lijevo bio neki krevet, a u uglu vrata kroz koja se ulazi u unutrašnjost
obiteljske kuće, a kroz koja ona nije ulazila, jer je ušao vlasnik kako bi
provjerio da li je što otuđeno i rekao da je sve u redu, da na pločicama-podu
nije bilo vidljivih tragova od obuće, mokrih ili blatnjavih, da su pločice bile
hrapave površine, koja je nepogodna za uzimanje tragova, koji i nisu bili
vidljivi. Iz iskaza iste proizlazi da se od ulazne kapije prema uutrašnjosti dvorišta i to 15 m na
lijevo uopće ne vidi pomoćni objekt, da se ne može sjetiti da li su vrata istog
bila zatvorena, ali da je sve navedeno na zapisniku o očevidu, da ne zna da li
krim. tehničar kronološki reda fotografije, da unutar pomoćnog objekta nije
bilo tragova premetačine, da su vidjeli da kuća ima video nadzor, da ga nisu
izuzeli, jer je I.D. rekao da je isti postavljen upravo tog poslijepodneva, da
je njegov sin došao iz Nj. i da ga je postavio, ali da nije još bio stavljen u
funkciju, da zbog obima posla tada nisu sačinili nikakav pisani trag, nego da
su sačinili službenu bilješku kad je tužiteljstvo nakod dva dana tražilo snimku video nadzora, da su
predmetna vrata pomoćnog objekta od PVC materijala, da niti na vratima niti na
štoku nije bilo pukotine PVC-a osim
tragova podzibljivanja, koji je naveden, izmjeren i fotografiran, da ne zna da
li je jezičak brave bio u položaju zaključano, te da li je bio smotan, da ne
zna da li je lim na štoku bio smotan ili
oštećen, da li je trag plave boje bio s
unutrašnje strane vrata, ali da je sve navedeno na zapisniku o očevidu, da je krim. tehničar bio M.K.
Sud
je iskazu svjedokinje A.T. poklonio
povjerenje jer je isti, po mišljenju suda, dan savjesno i objektivno.
Svjedokinja je iskazivala o činjenicama o kojima je saznala obavljanjem službenih radnji- očevida i po mišljenju suda
nije imala nikakvog razloga da neutemeljeno tereti optuženog, niti da mu
pogoduje, a na koje razloge ni obrana nije ukazala. Osim toga, iskaz iste je u
suglasnosti sa materijalnom dokumentacijom i to: Zapisnikom o očevidu MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela
kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g.
Fotodokumentacijom MUP-a Županije Posavske, PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., Fotodokumentacijom
„Pronalazak predmeta“ sačinjene od PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g., te
Potvrdom o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave orašje, Odjela kriminalističke policije broj:
02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g.
Iz spomenutog Zapisnika o očevidu Odjela
kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. i obje
Fotodokumentacije PU Orašje br.
235/23 od 21.12.2023.g., proizlazi da su istražne radnje očevida policijski
službenici A.T. i krim. tehničar M.K., u nazočnosti oštećenog I.D. i njegovog sina M.D., započeli
u 18,05 sati u mjestu D.M., Ulica …., gdje se nalazi obiteljska kuća vlasništvo
I.D., da je ova obiteljska kuća udaljena dvadesetak metara od lokalne ceste
zvane „P.“, da su na licu mjesta zatečeni policijski službenici Jedinice za podršku MUP-a ŽP-e L.K. i M.K.,
koji su osiguravali mjesto do dolaska ekipe za očevid, da se mjesto događaja nalazi
uz lokalnu cestu zv.“P.“, da je ista presvučena asfaltom, dok se uz rubove
nalazi travnata površina, te kanali presvučeni travnatom površinom, da su
pregledom mjesta događaja, gledano iz smjera marketa „Maxi“ sa lijeve strane, u
krugu 1-2 m, na travnatoj površini
pronađeni predmeti i to: vunena kapa crne boje sa oznakom GK, u čijoj
unutrašnjosti je etiketa bijele boje, a koja je fotografirana i označena kao trag jedan (ove činjenice su
potkrijepljene fotografijama broj 1,2,3 i 4 koje se nalaze u Fotodokumentaciji
„Pronalazak predmeta PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g.), da se je u
neposrednoj blizini iste nalazila PVC vrećica bijele boje sa crnim okvirom i natpisom „ZA SVE ŠTO MI
TREBA“ (potvrđuje fotografija br.5), a u čijoj unutrašnjosti se nalazio
šarafciger crno-žute boje sa natpisom „Incco“ ukupne dužine 32,5 cm, od koje je
metalni dio 20x08mm i montirač plave boje, ukupne dužine 40cm a širine 2,5 cm,
dok je druga strana motirača širine 3,5 cm, što je fotografirano u razmjernik
i označeno kao trag broj dva (potvrđuju fotografije br. 6,7,8,9,10 i
11). Također iz zapisnika proizlazi da se je pored ceste nalazila također
čarapa sa natpisom „Reebok“ crne boje (fotografija br.12), u kojoj se nalazio
šarafciger sa drvenom drškom ukupne
dužine 33cm, od čega je metalni dio dužine 22cm a širine 1 cm, dok je drška
dužine 11cm i šarafciger sa narandžastom drškom sa natpisom „BLACK & DECKER ukupne dužine 31 cm od
kojih je drška 11 cm a metalni dio 20cm,
te širine 0,8 cm (fotografije broj 13,14,15,16 i 17). Nadalje iz navedenog zapisnika
o očevidu je utvrđeno da je nakon završenih očevidnih radnji na mjestu
pronalaska predmeta i prijave kazenog djela Napad na službenu osobu u
obavljanju poslova sigurnosti iz čl. 359.st.2. KZ F BiH, očevidna ekipa
nastavila očevidne radnje u D.M., Ulica …,
kod obiteljske kuće vlasništvo I.D., da je dvorišna zgrada zatečena u
položaju otvoreno, da su u dvorištu
zatečeni vlasnik I.D. i njegov sin M.D., da se iza obiteljske kuće, a u
sklopu iste, nalazi pomoćna zgrada kao i
tzv. „pečenjara“ u čijem produžetku se nalaze pomoćne prostorije i farma, da su
na pvc vratima bijele boje pomoćne zgrade i to u predjelu ispod brave vrata,
pronađeni tragovi oštećenja u vidu podzibljivanja podesnim alatom dužine 3,5 cm
na visini 74 cm do 77,5 cm, mjereno od tla,
(fotografije br.13,14 i 15), da se na unutrašnjem dijelu na visini od 74cm do 77,5 cm nalaze tragovi oštećenja i tragovi plave
boje, što je označeno strelicama i fotografirano na razmjernik (fotografije
br.8,9,11 i 12), da je cilindar brave zatečen u položaju zaključano
(fotografija 10), da su tragovi oštećenja uočeni i na okviru pvc vrata, bijele
boje i to na visini od 80cm, mjereno od tla (fotografija br.13), te da su
tragovi oštećenja u vidu podzibljivanja
izuzeti silikonskim mulažom, dok su tragovi plave boje skinuti sa brisnim
sterilnim štapćem. Nadalje iz zapisnika o očevidu je utvrđeno da je ulaskom u
pomoćnu zgradu, gledano iz smjera ulaznih vrata lijevo pored kuhinjskih
elemenata nalaze pvc vrata bijele boje,
koja dalje vode u unutrašnjost obiteljske kuće, te da su ista zatečena u
položaju zatvoreno, te da daljnjim pregledom pomoćne zgrade nisu zatečeni
tragovi premetačine. Također iz Zapisnika o očevidu proizlazi da su prilikom
očevida izuzeti pronađeni predmeti i to: trag br.1. kapa,
vunena, crne boje, s oznakom GK, u unutrašnjosti etiketa bijele boje, trag
br.2. pvc vrećica, bijele boje s crnim okvirom, sa natpisom „za sve što mi
treba“, šarafciger, crno-žute boje, s
natpisom „incco“, ukupne dužine 32,5 cm, od koje je metalni dio 20x0,8mm, montirač,
plave boje, ukupne dužine 40 cm, a širine 2,5 cm, dok je druga strana montirača
širine 3,5 cm, trag broj 3. čarapa s natpisom „Reebok“, crne boje, u kojoj se
nalazi šarafciger s drvenom drškom, ukupne dužine 33 cm, od toga metalni dio je
dužine 22 cm, dok je širine 1 cm, a drška je dužine 11 cm i šarafciger sa
narančastom drškom, sa natpisom „BLACK & DECKER“ ukupne dužine 31 cm, od
kojih je drška dužine 11 cm, a metalni dio dužine 20 cm, te širine 0,8 cm i
trag br.4 tragovi oštećenja u vidu podzibljivanja izuzeti silikonskim mulažem,
dok su tragovi plave boje skinuti sa brisnim sterilnim štapićem. Na kraju
konstatirano da je sa očevidom završeno 21.12.2023.g. u 19,30 sati. Iz Potvrde
o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave orašje, Odjela kriminalističke policije broj:
02-2/3-1-03-2-1320/23 od 21.12.2023.g. –utvrđeno je da su svi predmeti, koji su
pronađeni očevidnim radnjama (označeni kao trag 1,2,3 i 4), a koji su naprijed
pobrojani, izuzeti prilikom vršenja očevida dana 21.12.2023.g., te da je
iste policijska službenica A.T. predala
na čuvanje V.Dž., policijskom službeniku
SKP MUP-a ŽP.
Što se tiče navoda branitelja koja se odnosi na
fotodokumentaciju sa očevida, a u kojim ističe da postoje 4 vrste fotodokumentacije,
da nema niti jedne originalne dokumentacije, te da se ne zna koja je originalna
dokumentacija sa očevida, da je zbog toga spomenuti dokaz nezakonit, sud je
mišljenja da su ovakvi navodi branitelja neutemeljeni. Naime, tužitelj je na
glavnoj raspravi prezentirao materijalnu dokumentaciju, a između ostalog i
zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju sačinjenu prilikom obavljanja očevidnih
radnji. Spomenuti dokazi su pratili optužnicu, a na glavnoj raspravi su
prezentirani u izvorniku, te na iste tada branitelj nije prigovarao. Što se
tiče fotodokumentacije, koju je na glavnim raspravama održanim u kasnijem
tijeku postupka, tužitelj dostavljao kako u pisanom obliku tako i na CD-u,
bitno je ukazati da je tužitelj od istih odustao, nakon prigovora branitelja,
dok je na glavnoj raspravi od 27.09.2024.g. sud odbio prijedlog tužitelja da
fotografije koje su tada dostavljene budu predmetom dopunskog vještačenja, zbog čega su spomenuti
prigovori branitelja, izjavljeni u
završnoj riječi, ne samo neutemeljni nego i potpuno izlišni. Naime, predmetom
dopunskog vještačenja su bile fotografije koje se nalaze u Fotodokumentaciji
sačinjenoj prilikom obavljanja očevidnih
radnji, koje su pratile predmetnu optužnicu u vrijeme njezinog podizanja, dakle
izvorne fotografije, a na koju branitelj nije imao primjedbi, kad ju je
tužitelj prezentirao. Stoga branitelj
neutemeljeno ističe da iste predstavljaju nezakoniti dokaz i da se ne mogu
utvrditi izvorne fotografije u ovom predmetu.
Iz
iskaza D.K. proizlazi da je isti uposlen
u MUP-u Županije Posavske, Odjelu za
istrage, Sektoru kriminalističke policije, da je kritične prilike postupao kao
službena osoba u ovoj kaznenopravnoj stvari, da se ne sjeća dobro, da misli da
je poduzeo radnje lišenja slobode optuženog S.D. Nakon što mu je tužitelj
predočio dokaze: Izviješće o izvršenom pretresanju osobe bez naredbe S.D.
sačinjenog od MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije, Policijske uprave
Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine,
Zapisnik o pronađenim predmetima po izvršenoj pretrazi osobe bez naloga
sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Policijske stanice
Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, Potvrdu o privremenom
oduzimanju predmeta sačinjenu od MUP-a
Županije Posavske, Uprave policije,
Sektora kriminalističke policije, Odjel za istrage br.
02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, svjedok je potvrdio da su na istim
njegovi potpisi, da je riječ o dokumentaciji koja se sačinjava prilikom lišenja
slobode, da on nije bio na licu mjesta, te da je pretres izvršio u policijskoj
stanici, da je pretresanje vršio zbog
hitnosti u postupanju bez svjedoka, da optuženi nisu imali lisice, te da ih je on tada lišio
slobode, da se ne sjeća što je pronašao
prilikom pretresa S.D., ali da zna da nije bilo oružja, te da on nije poduzimao
radnje za pretres automobila i mobitela, da je A.T. bila u komunikaciji sa tužiteljstvom, jer je
bila glavna istražiteljica, a da je on bio ispomoć.
Sud je iskazu svjedoka D.K. poklonio povjerenje, jer
smatra da je isti dan savjesno i objektivno. Svjedok je iskreno iskazivao o
činjenicama do kojih je došao obavljajući službene radnje, odnosno o
činjenicama kojih se je još uvijek sjećao. Iskaz svjedoka je, osim toga, u
suglasnosti sa materijalnom dokomentacijom i to: Izviješćem o izvršenom
pretresanju osobe bez naredbe S.D. sačinjenog od MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije, Policijske uprave
Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine
iz kojeg proizlazi da je dana
21.12.2023.g. policijski službenik D.K.
izvršio pretresanje optuženog S.D. prilikom lišenja slobode, a bez
naredbe suda zbog hitnosti u postupanju
(svjedok je potvrdio autentičnost predočenog
izvješća i svog potpisa na istom), te Zapisnikom o pronađenim predmetima po
izvršenoj pretrazi osobe bez naloga sačinjenog od MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije, Policijske uprave
Orašje, Policijske stanice Orašje br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine
iz kojeg proizlazi da su prilikom pretresa optuženog S.D. kod istog pronađene
crne rukavice, paper sprej i crna kapa tzv. „fantomka“. Da su navedeni predmeti
od optuženog oduzeti te pohranjeni u prostorijama MUP-a ŽP proizlazi iz Potvrde o privremenom oduzimanju
predmeta sačinjene od MUP-a Županije
Posavske, Uprave policije, Sektora
kriminalističke policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine,
dok iz Potvrde o predaji predmeta MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Sektora kriminalističke
policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-7-484/23 od 22.12.2023.godine
proizlazi da je naprijed spomenute privremeno oduzete predmete policijski službenik D.K. predao policijskom
službeniku V.Dž. (istovjetnost svog potpisa na svim spomenutim aktima je svjedok D.K. potvrdio na
glavnoj raspravi nakon predočavanja istih od strane tužitelja), dok iz Naredbe
Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 05.01.2024.godine proizlazi
da je naloženo čuvanje navedenih predmeta u prostorijama MUP-a Orašje-PS
Orašje, jer isti mogu biti predmet vještačenja.
Da je istoga dana u isto vrijeme i na istome mjestu
tj. dana 21.12.2023.g. u Ulici …, na lokalnoj cesti
zv. „P.“, sa optuženim S.D. ne
samo bio A.M. (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka A.V. i A.T.), nego da je A.M.
tada, istoga dana, također odveden u prostorije MUP-a Županije Posavske, te u
22,00 sata lišen slobode potvrđuje
Zapisnik o lišenju slobode A.M. sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave
policije br. 02-2/3-03-2-484/23 od 21.12.2023.godine, sa potvrdom o prijemu
osobe lišene slobode MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske
uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-2/4-3-4-I-03-110/23 od
21.12.2023.godine i zapisnikom o predaji osobe lišene slobode nadležnom
tužitelju MUP-a Županije Posavske, Uprave policije br. 02-2/4-4-4-I-03-110/23
od 22.12.2023.godine, dok iz Zapisnika o pronađenim predmetima po izvršenoj
pretrazi osobe bez naloga MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske
uprave, Policijske stanice Orašje br. 02-273-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.
godine proizlazi da su prilikom pretrage
A.M. kod istog pronađene jedne rukavice crne boje.
Iz
iskaza svjedoka A.V. proizlazi da je kritične prilike bio uposlen u Jedinici za podršku MUP-a Županije Posavske,
čije sjedište se nalazi u D.M., da mu je kritičnog dana poslije 17 h došao I.D.,
da je bio sav uznemiren, da je prijavio da je u svom dvorištu, ispred
obiteljske kuće, koja se nalazi nedaleko od njihovog sjedišta, vidio dvije nepoznate muške osobe, s kapama
na glavama, da je on sa još dvoje kolega
tj. L.K. i M.K., odmah, za nekih par minuta, nakon što su obukli zaštitnu
odjeću, službenim vozilom otišao na teren tj. u dvorište I.D., da je bio upoznat da je u tom periodu
na ovom području bilo dosta provala u obiteljske kuće, da se je jedna dogodila
prije 7 dana upravo u blizini kuće I.D., samo na magistralnom putu O.-Š., da je I.D. ostao u njihovom sjedištu
kako bi sa policajcima koji su ostali nazvali policijsku stanicu i prijavili
događaj, da se kuća oštećenog nalazila na udaljenosti od oko 200-njak metara,
da im nije trebala ni jedna minuta da stignu, da je bilo mračno, da su ušli u
dvorište i išli od vrata do vrata, da
nisu zatekli nikoga, da su se uz kuću nalazili prateći objekti i farma, da su
zamijetili samo oštećenja na vratima od pomoćnog objekta, da su ista bila
oštećena, da je farma bila otvorena, da
u farmi i šupama nije bilo nikoga, da nisu
ništa dirali, da nisu otvorili niti jedna vrata, pa ni ona na kojim su bila
oštećenja, da je gorjela ulična rasvjeta kad su došli, da su i oni imali
svjetla na svojoj opremi zbog čega im je sve bilo vidno, pa se ne sjeća da li
su se upalila svjetla u dvorištu, da su se zadržali svega par minuta, da su
izašli iz dvorišta i s lijeve strane ceste koja vodi kroz podbarsku ulicu
vidjeli neke dvije siluete na udaljenosti od dvorišta oštećenog oko 300-400m,
da su službenim vozilom krenuli prema njima, u pravcu Maxi trgovine, dakle
suprotno od pravca iz kojeg su oni došli, tj. od njihove baze, da su ih
sustigli kod neke kapele, da su zaustavili vozilo i da je on povikao: „Stoj,
policija, lezi dole“, da su se oni uznemirili već na njihovu pojavu, da je
jedan od njih u ruci imao PVC vrećicu u rukama, da je poslije utvrđeno da je to
bio A.M., te da je on krenuo prilaziti
upravo toj osobi, da je u jednom trenutku, kad je ta osoba krenula dizati ruke
gore, kao da neće biti nikakvog otpora, prišao istoj, ali ga je ta osoba udarila spomenutom vrećicom povrh
uha, da su upravo tada prilazile i njegove kolege koje su govorile da legnu i
već za neke dvije do tri sekunde obje osobe su bile na zemlji, da obojicu
prepoznaje na glavnoj raspravi, te da ga nije udario optuženi S.D. nego ta druga osoba, da se isti nisu opirali
kritične prilike, da su tu na lice
mjesta stigli A.T. i tehničar M.K., dok se je, misli, D.K. kasnije pojavio, da
je on stavio spomenute osobe u vozilo i da ih je u stanicu odvezao I.Z., da su L.K. i M.K.1 ostali da osiguraju lice mjesta, da on i kolege nisu
tada lišili slobode spomenute osobe, da su samo stajali pored njih dok
su ležali, da su im lica bila okrenuta prema zemlji a ruke na leđima, da ih
nisu vezivali, da su ih potom odvezli u
stanicu radi utvrđivanja identiteta, jer tada nisu našli nikakva dokumenta, da misli da su ih u
stanici lišili slobode, da on i kolege nisu vršili pregled njihovih torbica,
samo su provjerili da li imaju kakvo naoružanje, da su sve zajedno predali
policiji u policijskoj stanici.
Sud
je iskazu svjedoka A.V. u cijelosti poklonio povjerenje, jer je isti dat
uvjerljivo i detaljno. Svjedok je objektivno govorio o činjenicama do kojih je
došao obavljanjem službenih radnji i isti je u suglasnosti sa iskazom A.T., te
materijalnom dokumentacijom kako Fotodokumentacijom MUP-a Županije Posavske, PU
Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g.,
sačinjenom prilikom očevidnih radnji koja prikazuje zatečeno stanje o kojem je
svjedok govorio, tako i sa Prijavom Doma
zdravlja Orašje broj protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g., koja potkrepljuje
navode svjedoka da je kritične prilike zadobio ozljede u predjelu glave. Naime,
iz prijave Doma zdravlja Orašje broj protokola 6956/2023 od 21.12.2023.g.
proizlazi da je A.V. navedenog dana u 18.49 sati primljen u Dom zdravlja u Orašju, te da mu je od
strane dr. B.M. konstatirana tupa
povreda glave lijeve sljepoočne regije i sumnja na potres mozga, dok iz
ambulantnog lista ŽB Orašje, Službe za kirurgiju od 22.12.2023.g. proizlazi da
je A.V. istoga dana u 19,00 sati primljen na Službu kirurgije Županijske
bolnice u Orašju, te da mu je od strane dr. D.I. dijagnosticirana povreda glave
sa utvrđenim lijevo, temporalnim poljem crvenila kože dimenzija 10x5cm, da je
isti zadržan zbog glavobolje na
opservaciji, ali da je tijekom noći došlo do smirivanja tegoba zbog čega je
isti otpušten kući.
Da je A.V. zajedno sa I.Z. i L.K. dana 21.12.2023.g. u vremenu od
07,00 do 19,00 sati, obavljao službu u svojstvu ovlaštene službene
osobe-policijskog službenika Sektora kriminalističke policije, Jedinice za podršku
Orašje proizlazi iz Radnog naloga
Sektora kriminalističke policje, Jedinice za podršku Orašje br.709 od
21.12.2023.g. Iz navedenog radnog naloga također proizlazi da je A.V. kritične
prilike obavljao općenite poslove i zadatke decidno navedene u spomenutom nalogom, a koji se, između
ostaloga sastoje i od poslova održavanja i uspostavljanja javnog reda i mira,
rješavanja konfliktnih situacija i
suzbijanja širih nemira, uspostavljanja suradnje i pružanja pomoći drugim organizacijskim jedinicama policije
pri održavanju javnog reda i mira u akcijama protiv nasilnog i organiziranog
kriminala, provođenja potrage i uhićenja pojedinaca ili skupina koje svojom
djelatnošću predstavljaju veliku opasnost ili prijete razaranjem materijanih
dobara s teškim posljedicama, zatim obavljanja poslova prevencije narušavanja i
uspostave narušenog javnog reda i mira uz uporabu svih zakonskih sredstava
prisile, pružanja pomoći uniformiranoj i kriminalističkoj policiji prilikom
složenih i visoko rizičnih akcija i istražnih radnji itd.
Nisu utemeljeni navodi branitelja da iskaz policijskog službenika,
koji je bio prvi u dvorištu I.D. i koji je izvršio pregled vrata (nesporno da
je to bio A.V.), te izjavio da su sva vrata bila zatvorena, osim vrata
farme, nije u saglasnosti sa iskazom I.D.
koji je rekao da su vrata na kojima su vidljiva oštećenja bila otvorena kad je
došao, pa branitelj zaključuje da je prilikom uviđaja došlo do otvaranja vrata,
a što pak znači da ukoliko su vrata bila zatvorena, optuženi nije uopće stupio
u unutrašnjost objekta, te da stoga ova tvrdnja optužnice nije dokazana. Naime,
svjedok A.V., koji je kao policijski službenik prvi ušao u dvorište oštećenog,
je u svojoj izjavi naveo da je farma
bila otvorena, da u farmi i šupama nije bilo nikoga, da nisu ništa dirali, da nisu otvorili niti
jedna vrata, pa ni ona na kojim su bila oštećenja. Stoga izjava istog nije u
suprotnosti sa iskazom I.D. jer svjedok nije jasno iskazao da su vrata na
pomoćnom objektu bila zaključana u pravom smislu te riječi, nego samo da su
bila oštećena, a koja oštećenja se nedvojbeno ne bi mogla vidjeti da su ista
bila zatvorena (proizlazi iz fotografija istih). Osim toga, činjenica da je
svjedok I.D. rekao da su vrata, kad je on došao bila otvorena, ništa ne
dokazuje, jer je isti mogao doći do pomoćne zgrade u trenutku kad ih je policijska službenica A.T. otvorila kako bi
provjerila unutrašnjost objekta, a što opet ne znači da su ista tada bila
zatvorena u pravom smislu te riječi, nego samo prislonjena uz štok, a što je
sud u prethodnom dijelu detaljno obrazlagao.
Nisu
utemeljeni niti navodi branitelja da su izjave svjedoka A.V. i I.D. u
suprotnosti i iz razloga što A.V. navodi da nije bilo svjetala u dvorištu, da
se nisu palili senzori, dok I.D. navodi da postoje senzori koji se pale u
dvorištu, a to iz razloga što svjedok A.V. nije iskazao da nije bilo svjetala u
dvorištu i da se isti nisu palili, nego da je bila upaljena ulična rasvjeta, te
da su oni imali lampe na odijelima, da im je zato sve bilo vidno i da zato nije primjetio da li su
se senzori u dvorištu upalili.
Iz nalaza i mišljenja mehanoskopskog vještačenja
Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja FUP-a Sarajevo br.
09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.g., danog u pisanom obliku, te obrazloženog
na glavnoj raspravi od strane vještaka Dženane Kapo, a kojem nalazu je sud kao
sudskom vještaku sa dugogodišnjim iskustvom poklonio povjerenje, jer smatra da
je dan u skladu sa pravilima struke i znanosti, proizlazi da je vještačenje
provedeno na temelju Naredbe Kantonalnog
tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008956 23 od 04.01.2024.godine, da je
vještačenje naloženo na okolnosti utvrđenja da li je silikonski mulaž-odljev
upakiran u omot broj 2 podoban za vještačenje i ako jeste utvrditi da li je
isti kompatibilan sa mehaničkim
predmetom-montiračem upakiranim u omot broj 1, te da li na brisu sterilnog
štapića, upakiranom u omot broj 2, ima tragova boje i da li su podobni za
vještačenje, a ako jeste utvrditi da li je ista kompatibilna sa bojom na
montiraču-pajeseru, upakovanom u omot broj 1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi
da je dostavljeni silikonski mulažirani
trag bijele boje, dimenzija cca 15,5x2,7x1,2cm, na koje je strelicama obilježena
površina na kojoj je trag alata izuzet s okvira ulaznih vrata vrata pomoćnog
objekta vlasništvo I.D., te da je komparacijom mulažiranog traga sa radnom
površinom dostavljenog pajsera-montirača utvrđena izvjesna podudarnost opće
karakteristike koja se manifestira u približno istoj širini mulažiranog
traga i širini račvaste radne površine
pajsera (prikazuje fotografija 15), dok
druge zajedničke opće i individualne karakteristike nisu nađene, da u
dimenziji trag odgovara pajseru, ali da forma tog traga i radne površine nisu
iste, te da je na tragu ostala zaobljena forma. Iz mišljenja provedenog
vještačenja, dakle, proizlazi da sporni mulažirani trag širinom približno
odgovara širini račvaste radne površine pajsera, ali da se zbog izostanka
ostalih općih i individualnih karakteristika ne može utvrditi da li isti potječe ili ne potječe od predmetnog pajsera.
Na glavnoj raspravi vještak je pojasnio da mulažirani trag ima svoju širinu,
ali da nema precizne granice koje bi omogućile da se točno odredi širina, jer
je isti utisnut tako da je trag podigut, ali se granica, koja bi jasno odredila
početak i kraj nije oslikala, tako da se na temelju istog može utvrditi samo
približna dimenzija, da se na temelju dostavljenog materijala nije moglo
utvrditi da predmetni mulažirani trag potječe od predmetnog pajsera, te da je
za ovu vrstu vještačenja bilo potrebno, pored dostavljenih tragova, dostaviti
i fotodokumentaciju i zapisnik o
očevidu, kako bi se stekla jasnija slika i kako bi se moglo doći do što više
podataka, iako i ovo ovisi o kvaliteti dostavljenih fotografija. Vještak je
također pojasnio da su opće
karakteristike u konkretnom slučaju oblik, dimenzija i eventualno raspored
određenog reljefa i mikroreljefa. Također je navela da je npr. na pajseru moglo
biti neko oštećenje koje bi ostavilo trag na mulažu, da su to ti neki
mikrotragovi, da se, u konkretnom slučaju vidi da na pajseru ima tih
individualnih karakteristika, koje na mulažiranom tragu nisu utisnute, te da se
ne može izjasnit da li je neki drugi predmet mogao napraviti isti trag, te da
je mogao biti drugi pajser istih općih
karakteristika, da dostavljeni trag posjeduje samo djelomično opće
karakteristike, dok individualne ne sadrži, te da vještačenjem ne može utvditi
da li je predmetnim pajserom prouzročeno
oštećenje, ali da to ne može ni isključiti.
Iz Nalaza mehanoskopskog vještačenja Federalnog
ministarstva unutrašnjih poslova BiH, Federalne uprave policije, Centra za
forenziku, Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja broj:
11-18-18/5-03-5-1893/24 od
14.10.2024.g., danog u pisanom obliku, te obrazloženog na glavnoj raspravi od
strane vještaka Dženane Kapo proizlazi da je pregledom fotografija
br.8,9,10,11,12 i 13 iz Fotodokumentacije PU Orašje broj:235/23 od
21.12.2023.g. utvrđeno da je na istim vidljiv izgled ulaznih vrata na kojim su
tragovi oštećenja (označeni brojem „4“ i strelicama) kao i
tragovi plave boje, ali da je pregledom fotografija br.8,9 i 10, na kojim su prikazani trag
oštećenja „4“ i trag plave boje na ulaznim vratima, utvrđeno da sporni trag
„4“ nije fotografiran prema pravilima
struke, da fotografije navedenog traga
ne predstavljaju razmjerne
fotografije, te da se na istim, osim broja traga i strelica kojim je isti
obilježen, uopće ne vide tragovi oštećenja. Također iz nalaza i mišljenja
vještaka proizlazi da je pregledom fotografija br.11,12 i 13 , na kojim je,
kako se to u opisu istih navodi, prikazan trag oštećenja na ulaznim vratima,
isto tako utvrđeno da iste nisu fotografirane prema pravilima struke, s tim što
su na fotografijama 11 i 12, pored oznake traga i strelice koja pokazuje
tragove, vidljiva dva manja oštećenja s
razmakom istih cca 34mm, kao i trag
plave boje –fotografije 11,12 i 12A, dok je na fotografiji 13 vidljiv trag
oštećenja u vidu ulubljenja dužine cca 12mm-fotografija 13 i 13A. Iz mišljenja
vještaka proizlazi da sporni trag broj 4, vidljiv na fotografijama 11 i 12,
približno odgovara širini radne površine montirača-pajsera, ali se na osnovu
toga ne može utvrditi da li navedena oštećenja potječu ili ne potječu od
predmetnog montirača-pajsera-trag broj 2, a što je konstatirano i u nalazu
vještačenja broj: 09-18-18/5-03-5-9/24 od 07.02.2024.g. Na glavnoj raspravi
vještak je pojasnio da je ovaj trag od 34 mm mogao napraviti pajser sa onim
dijelom u kojem mu je izmjerena površina od 33 mm, da je to ona račvasta
površina pajsera, jer kad se djeluje na mekanu površinu kao što je guma, u
konkretnom slučaju, onda se trag malo raširi, ali da zbog nedostatka
individualnih karakteristikato ne može reći da li je takav trag nastao
djelovanjem upravo ovog predmetnog
pajsera. Pojasnila je da je radna površina predmetnog pajsera utvrđena u nalazu
od 07.02.2024.g., da je tako račvasti dio radne površine pajsera iznosio 3,3 cm
(0,33mm), a spljošteni dio radne površine 2,5cm. Također je vještak na glavnoj raspravi pojasnio tvrdnju zašto
fotografije nisu sačinjene po pravlima struke, te je u tom pravcu istakao da
iste ne predstavljaju razrezne fotografije, pojašnjaavajući da se na istim vidi
da je uz vrata prislonjen metar, koji nije razmjernik koji podrazumjeva
90 stupnjeva, da stoga razrezna fotografija
podrazumjeva horizontalnu i vertikalnu
os prema pravilima struke. Da je tako razmak između oštećenja na gumi
cca 34mm u odnosu na metar koji je prislonjen (fotografija br.12), da ne bi
ništa bilo drugačije da je mjereno i sa razmjernikom, osim što bi bilo jasnije,
jer razmjernik ima vertikalnu i horizontalnu os (x i y), a ovako imamo
odstupanje 1 mm ili eventualno 2mm. Također je, na unakrsno pitanje
branitelja, ukazala da se uređaji i
instrumenti, koji se koriste u njihovom laboratoriju, svi servisiraju, s tim da
se jedan dio instrumenata tj. digitalna i manualna pomična mjerila, mikrometri,
stenomikroskopi i komparativni mikroskopi
kalibrišu jednom godišnje, jer
manualnom upotrebom može doći do odstupanja, te da digitalna mjerila mjere i
stoti dio milimetra, te da se ovo na što je
ukazala odnosi samo na instrumente i uređaje u njihovom laboratoriju, na
pomična mjerila i instrumente, a ne na metar i razmjernik, te da se metar i
razmjernik ne kalibrišu, jer za to nema potrebe, obzirom da se njihovom
manipulacijom ne može pomjerati ništa.
Na date nalaze i mišljenja vještaka Dženane Kapo,
stranke nisu imale primjedbi.
Nisu od značaja navodi branitelja, u kojima se
poziva na konstataciju vještakinje da je pregledom fotografija br. 8,9,10
utvrdila da sporni trag 4 nije fotografiran prema pravilima struke, a to iz
razloga što je vještakinja na glavnoj raspravi pojasnila što je pod istom
podrazumijevala odnosno da se navedena konstatacija odnosila na činjenicu da je navedeni trag mjeren
običnim metrom a ne razmjernikom, da je u tom pravcu suprotan pravilima
forenzičke struke, jer bi mjerenje razmjernikom bilo preciznije, obzirom da
isti sadrži i horizontalnu i vetikalnu os (x i y), te da ne bi došlo do odstupanja,
ali da mjere koje su utvrđene predmetnim metrom nisu netočne i da su poslužile
vještačenju.
Iz Zapisnika
o pretresu motornog vozila sačinjenog od Policije distrikta Brčko broj
14.02.1.04.2.336/24 od 15.01.2024.g.,, potkrijepljenog Izvještajem sa fotodokumentacijom
Policije distrikta, Jedinice kriminalističke policije broj 14.02.6-04.4-3449/24
od 15.01.2024.g., proizlazi da je, a postupajući po Naredbi Općinskog suda u
Orašju broj 25 0 K 060210 24 Kpp3 od 12.01.2024.g. i akta OKP-a Pu Orašje broj: 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23
od 12.01.2024.g. izvršeno pretresanje motornog vozila marke Renault Clio, reg.
oznake …., korisnika A.M., s
prebivalištem u L., kao i da pretresanjem nisu pronađeni predmeti koji su bili
cilj pretresanja, a koji su navedeni u spomenutoj naredbi, odnosno nisu
pronađeni predmeti podobni za izvršenje
kaznenih djela protiv imovine, kao i drugi predmeti za koje građani nemaju
dopuštenje za držanje, te pedmeti koji se mogu dovesti u vezu sa činjenjem
kaznenih djela.
Iz podataka iz kaznene evidencije za S.D. sačinjenih
od MUP-a Kantona Sarajevo, Uprave policije, Sektora za pravne, kadrovske poslove i analitiku, Odjeljenja za analitiku,
planiranje i evidencije br. 02/5-2-03-8-2-5467 od 22.12.2023.godine i akta Ministarstva pravde Crne Gore, Direkcije za
kaznenu i prekršajnu evidenciju broj:0704-12805/24 dana 26.07.2024.g. proizlazi
da optuženi S.D. nije evidentiran u kaznenoj evidenciji kao počinitelj kaznenih
djela.
Što se tiče dokaza
obrane prezentiranih na okolnosti
utvrđenja materijalnog statusa optuženog, a radi demantiranja tvrdnje
tužiteljstva da je isti slabog imovnog stanja, sud je cijenio Izvadak iz knjige
položenih ugovora broj:41143/24, KPU poduložak broj:16742 izdan od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u
Sarajevu dana 04.04.2024.g., te utvrdio da je
optuženi vlasnik jednosobnog stana u Sarajevu, površine 34m2 s dijelom
1/1, dok iz isplatne liste za S.B. za
period od 01.04.2024.g. do 30.04.2024.g., za koju obrana navodi da je
izvanbračna supruga optuženog, proizlazi da ista ostvaruje prihode kao
uposlenik kod poslodavca UR SPECIJAL vl. S.N. Iz uvjerenja o poreskoj
registraciji Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo iz 2016.godine i Obavještenja Službe za statistiku za
područje Kantona Sarajevo
broj:07-32.5-10768/16 od 15.04.2016.g prozilazi da optuženi S.D. jeste registriran kao taksi prijevoznik
u S., ali isto tako je utvrđeno da
navedena dokumentacija datira još od
2016.g., te da ne dokazuje
sadašnji-trenutni radnopravni status optuženog.
Što se
tiče Ugovora o radu na određeno vrijeme
zaključenog između „Mrkulić –Company“ d.o.o. Sarajevo-Ilidža i Š.A.D. od
28.06.2024.g. sud je iste cijenio irelevantnim iz razloga što se iz istog ne
može utvrditi nikakva povezanost sa optuženim, niti je na takvu povezanost
branitelj ukazao.
Iz Zapisnika o pretresanju MUP-a Županije Posavske,
Uprave policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23
od 06.02.2024.g. proizlazi da je dana 06.02.2024.g. od strane stručne osobe M.N., a u nazočnosti
policijskih službenika A.T., M.K., J.F. te optuženog S.D., a na temelju Naredbe
Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 06210 24 Kpp4 izvršeno pretresanje mobilnog telefona marke Samsung Galaxy A50,
kojeg je policijskim službenicima dragovoljno predao optuženi S.D. (utvrđeno na
temelju Zapisnika o dragovoljnoj predaji MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Odjela kriminalističke policije broj 02-2/4-1-03-5-1320-KU-100/23 od
11.01.2024.g.), te da prilikom pretresanja nisu pronađeni predmeti koji bi
se trebali oduzeti na temelju naredbe. Naprijed utvrđene činjenice su potkrijepljene
Fotodokumentacijom PU Orašje broj 19/24 od 06.02.2024.g.
Sud je također cijenio irelevantnim pisani Nalaz i
mišljenje Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja, Odsjeka
za hemijsko-toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja
Sarajevo broj 09-18/2-03-5-9 od 24.01.2024.g. iz razloga što vještačenjem
dostavljenih uzoraka boje sa pajsera i traga plave boje u brisu nisu dobiveni
pozitivni rezultati, te se vještačenjem nije moglo utvrditi da li su isti
slični po fizičkim i kemijskim karakteristikama,
te da li predstavljaju istu vrstu materijala, pa sud na istom nije temeljio
svoju odluku.
Dakle, iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja
nedvojbeno je da su kritičnog dana tj. 21.12.2023.g. na pomoćnoj zgradi, koja se nalazi u sklopu obiteljske kuće, vlasništvo I.D.,
u D.M., Ulica …, grad O., i to sa njezine stražnje strane, izvršene radnje obijanja iste, na način da se
je podesnim predmetom djelovalo u predjelu ispod brave vrata (utvrđeno na
temelju iskaza saslušanih svjedoka A.T., A.V. i oštećenog I.D.). Da su
predmetna vrata bila obijena potvrđuju ne samo oštećenja, koja su očevidnim radnjama utvrđena na istim, nego i činjenica da je
cilinder brave bio u položaju “zaključano” a što potkrijepljuju i
objektivni dokazi: Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave
policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije broj
02-2/4-1-03-5-1320/23 od 21.12.2023.g. i Fotodokumentacija PU Orašje br. 235/23 od 21.12.2023.g. Iako je
svjedokinja A.T. iskazala da je prilikom očevidnih radnji otvorila
predmetna vrata, nedvojbeno je da je ista to iskazala u kontekstu
pojašnjenja da je ušla u unutrašnjost objekta, a što potvrđuje i činjenica da
je na izravan upit da li su vrata bila zatvorena kad su došli na lice mjesta,
ista iskazala da se ne sjeća. Iz fotografija br. 4,5,6, i 7 se jasno vidi da
predmetna vrata nisu bila širom otvorena, ali se iz istih ne može utvrditi da
li su ista bila zatvorena u pravom smislu te riječi odnosno da je zatvaranje
bilo izvršeno bravom ili su samo bila prislonjena tik uz štok. Međutim, kada se
naprijed utvrđene činjenice dovedu u vezu sa iskazom svjedoka A.V. koji je
iskazao da oni nisu otvarali niti jedna vrata, pa čak niti vrata koja su bila
oštećena, to nedvojbeno dovodi do zaključka da su isti vidjeli oštećenja na
vratima pomoćnog objekta. Kada se, pak, ova činjenica dovede u vezu sa
činjenicom da su oštećenja na predmetnim vratima bila u unutrašnjem rubnom
dijelu vrata (oštećenja na gumi i trag plave boje), koja oštećenja se zbog svog
položaja ne bi mogla vidjeti da su vrata bila zatvorena, to dovodi do zaključka
da su predmetna vrata prilikom dolaska policije bila samo prislonjena uz štok, a što govori u prilog zaključku da
su ista obijena, te da se termin policijskog
službenika da nisu otvarali vrata odnosi na tvrdnju da ih nisu dirali, da su ih
ostavili u položaju u kojem su ih zatekli, a što je svjedok uostalom i rekao,
te što je i logično upravo kako se ne bi lice mjesta kontaminiralo prije
obavljanja očevidnih radnji. U tom kontekstu, tj. u smislu ulaska u
unutrašnjost objekt, prilikom očevida, je i A.T. iskazala da je otvorila vrata,
a ne u smislu da su ista bila zatvorena, dok činjenica da je jezičak brave bio
u zaključanom položaju, a što je konstatirano na zapisniku o očevidu, govori u
prilog navedenom zaključku, jer se vrata sa jezičkom koji je u zaključanom
položaju i ne mogu zatvoriti, u pravom smislu te riječi.
Nadalje, nedvojbeno je iz iskaza I.D.
utvrđeno da je isti kritične prilike u
svom dvorištu vidio dvije, njemu nepoznate muške osobe, sa zimskim kapama na
glavama, od kojih je jedna držala najilonsku vrećicu u ruci, koje
su bile udaljene od ograde oko 10m, odnosno od kuće oko 5m, obzirom da je kuća,
prema iskazu I.D. udaljena od ograde oko 15m,
te je također nedvojbeno da su
policijski službenici odmah nakon
prijave I.D. (isti do policije došao za oko 2 min. kako je to
sam iskazao) došli na lice mjesta, da im je trebala par minuta da se obuku i 1
minuta da dođu, da su se u dvorištu oštećenog zadržali kratko svega par minuta,
kao i da u dvorištu oštećenog nisu zatekli nikoga. Zatim je nedvojbeno da su na
udaljenosti od oko 300-400 m od kuće I.D., policijski službenici zatekli dvije
muške osobe sa zimskim kapama na glavama, od kojih je jedna imala pvc vrećicu u
rukama, kako se pješice kreću Ulicom …, lokalnom cestom zv. „P.“ u smjeru
marketa “Maxi”, za koje se je ispostavilo da su optuženi S.D. i A.M.. Kada se činjenica da je oštećeni
neposredno prije prijave u svom dvorištu vidio dvije muške osobe sa zimskim
kapama na glavama, dovede u vezu da su na udaljenosti od oko 300-400m od kuće
oštećenog policijski službenici zatekli
optuženog i A.M, sa zimskim kapama na glavama i to svega nekoliko minuta, nakon
prijave podnesene od I.D. (oko 5-10 minuta obzirom na iskaze I.D. i A.V.), a za
koje vrijeme su isti nedvojbeno mogli pješice prijeći spomenutu udaljenost,
tada to nedvojbeno upućuje na zaključak da su optuženi i A.M., sa kojim je
optuženi bio u vrijeme dolaska
policije, bile upravo spomenute dvije
muške osobe koje je oštećeni vidio u svom dvorištu.
Nedvojbeno je da su prilikom lišenja
slobode kod optuženog S.D. pronađeni predmeti prikladni za činjenje kaznenih
djela krađe tj. paper sprej, crne rukavice i kapa zvana fantomka, dok su kod A.M., pored rukavica, pronađeni i predmeti
podobni za obijanje tj. monitrač-pajser i šarafciger, a koji predmeti su
pronađeni u vrećici koju je držao A.M., prije nego je zaustavljen od policije
(utvrđeno na temelju iskaza svjedoka A.V.). Sud nije povjerovao obrazloženjima
optuženog, koja je dao prilikom prezentiranja spomenutih predmeta na glavnoj
raspravi, da mu rukavice i kapa služe kad vozi motor, jer kapu obuče ispod
kacige, dok mu paper sprej služi za obranu od pasa, jer u S. ima mnogo pasa, a
to ne samo što su isti nelogični, nego i neprihatljivi, obzirom da se optuženi
nije nalazio kritične prilike u S., niti je vozio motor, naprotiv kretao se
pješice 200km udaljen od svog mjesta prebivališta i to u društvu osobe koja je
više puta dolazila u sukob sa zakonom. Naime, Iz Izvoda iz kaznene
evidencije za A.M. broj: 03.41.6-235-31545/24 od 06.03.2024. godine prozilazi
da je isti više puta osuđivan i to: presudama Osnovnog suda Loznica od
20.03.2015. godine zbog kaznenog djela
iz člana 195 stav 1. i od 07.05.2018. godine zbog kaznenog djela iz
člana 204 stav 1, presudom Osnovnog suda Mionica od 08.03.2018. godine zbog
kaznenog djela iz člana 204 stav 1, presudom Osnovnog suda Valjevo od
02.08.2019. godine zbog kaznenog djela iz člana 195 stav 1, presudom Osnovnog
suda Valjevo od 26.11.2020. godine zbog kaznenog djela iz člana 195 stav 1,
presudom Osnovnog suda Loznica od 02.08.2019. godine zbog kaznenog djela iz
člana 246 slovo a stav 1, presudom Višeg suda u Beogradu-posebno odeljenje od
14.04.2021. godine zbog kaznenog djela iz člana 350 stav 3 i presudom Višeg
suda Šabac od 19.04.2023. godine zbog kaznenog djela iz člana 350 stav 3.
Nadalje, nedvojbeno je da vještak nije mogao potvrditi
da je trag oštećenja na vratima pomoćnog objekta oštećenog nastao djelovanjem
upravo onog pajsera koji je pronađen kod
A.M., a iz razloga što dostavljeni mulažirani trag nije bio podoban za
utvrđenje individualnih karakteristika pajsera, ali vještak isto tako nije
mogao niti isključiti ovu mogućnost. Naprotiv, vještak u svom dopunskom nalazu
i mišljenju, obrazloženog na glavnoj raspravi, iskazuje da je predmetni trag od 34 mm,
koji je utvrđen mulažom, mogao napraviti pajser i to svojom račvastom površinom
izmjerenom u iznosu od 33 mm (račvasta površina pajsera od 33mm je utvrđena u
nalazu od 07.02.2024.g., dok je spljošteni dio radne površine utvrđen u iznosu
od 2,5cm). Vještak je pojasnio da do odstupanja od jednog milimetra, eventualno
dva može doći u slučaju kad se pajserom djeluje na mekanu površinu kao što je
to bila guma u konkretnom slučaju, a što je utvrdila na temelju dostavljenih
fotografija, a iz razloga što se tada trag malo raširi, za razliku kad se
pajserom djeluje na neku tvrdu podlogu,
ali da zbog nedostatka individualnih karakteristika ne može reći da je
takav trag nastao djelovanjem upravo ovog predmetnog pajsera. Nije, dakle,
sporno da se radi o pajseru serijske proizvodnje, te da vještačenjem nisu
utvrđene individualne karakteristike istoga na mulažiranom tragu, međutim
nedvojbeno da je upravo takav jedan pajser, koji svojom račvastom radnom
površinom odgovara predmetnom mulažiranom tragu, pronađen upravo kod A.M., sa kojim je optuženi bio u
kritično vrijeme.
Također je nedvojbeno da je na vratima
pomoćnog objekta, koja su bila predmet obijanja, pronađen trag plave boje,
prikazan na fotografijama br. 8, 9, 11 i 12 iz Fotodokumentacije od
21.12.2023.g., a koje plave boje je i
predmetni pajser prikazan na
fotografijama br. 6, 7, 8, 9, 10, i 11, a što je vidljivo vizualnim opažanjem
spomenutih fotografija.
Kada se dakle činjenica da se je
optuženi S.D. zajedno sa A.M. nedugo prije
utvrđenja radnje obijanja predmetnog objekta (svega nekoliko minuta)
nalazio na udaljenosti od oko 300-400m od kuće oštećenog, da je oštećeni neposredno prije vidio u svom dvorištu dvije
nepoznate osobe sa zimskim kapama na glavama, koje zimske kape su imali i optuženi i A.M.,
da je jedna od osoba, koje je oštećeni vidio u svom dvorištu imala jednu
najlonsku vrećicu u ruci a da je i A.M. također imao najlonsku vrećicu u ruci
kad je zajedno sa optuženim zaustavljen od specijalne policije, da je A.M. kod sebe
imao ne samo podoban alat za obijanje (pajser i šarafciger), nego da je
optuženi S.D. imao rukavice, te paper
sprej i kapu zvanu fantomku, koji predmeti se koriste za počinjenje kaznenih djela krađe, činjenicu
da je, prema nalazu i mišljenju vještaka od 14.10.2024.g., komparacijom mulažiranog traga skinutog sa okvira ulaznih vrata
pomoćnog objekta vlasništvo I.D., sa radnom površinom dostavljenog
pajsera-montirača kojeg je kritične prilike u najlonskoj vrećici držao A.M., utvrđena izvjesna podudarnost
opće karakteristike koja se manifestira u približno istoj širini mulažiranog
traga koji iznosi 34mm i širini račvaste radne površine pajsera koja je
utvrđena u iznosu od 33 mm, a do kojeg odstupanja je moglo doći zbog djelovanja
na meku podlogu, kao što je to guma u konkretnom slučaju, činjenicu da je na
vratima pomoćnog objekta koja su bila predmet obijanja pronađen trag plave
boje, kao i da je plave boje upravo i predmetni pajser, koji je privremeno
oduzet od A.M (utvrđeno vizualnim opažanjem
istih na fotogafijama), dovede u vezu ne samo sa činjenicom da je
optuženi S.D. kritične prilike bio sa A.M., koji je kriminogena osoba (iz
kaznene evidencije proizlazi da je isti više puta osuđivan) nego da je isti
kritične prilike zatečen upravo na
udaljenosti od svega 300-400m od kuće gdje je izvršeno obijanje, a koja se
nalazi na području općine Orašje, koje je gotovo 200 km daleko
od mjesta prebivališta optuženog, činjenicu da optuženi
u tijeku postupka nije isticao da na ovom području ima rodbinu ili prijatelja,
niti bilo kakav razlog zbog kojeg bi se kritične prilike nalazio upravo na ovom
području, to po mišljenju suda postoji dovoljno indicija koje čine zatvoreni
krug a na temelju kojih se može sa sigurnošću izvesti zaključak da je upravo
optuženi S.D zajedno i po prethodnom dogovoru sa njemu poznatom osobom, u
vrijeme i u mjestu navedenom kao u izreci presude, došao do obiteljske kuće
vlasništvo I.D., da su zajedno, iskoristivši odsustvo vlasnika, prišli pomoćnoj
zgradi u sklopu obiteljske kuće sa njene stražnje strane, da su istu obili na
način da su podesnim predmetom-pajserom djelovali na vrata pomoćne zgrade
oštećenog I.D., da su ih otvorili i ušli u
predmetni objekat, sve s ciljem da dođu do stvari iz zatvorenih
prostorija kako bi oduzimanjem tuđe pokretnine pribavili sebi protivpravnu
imovinsku korist, kao i da kritične prilike nisu ništa oduzeli, te da su iz
iste izašli i pješice se uputili Ulicom …,
lokalnom cstom zv. “P.” u smjeru marketa “Maxi”. Kako je, dakle, nedvojbeno
utvrđeno da je optuženi S.D. kao suizvršitelj obijanjem pokušao doći do stvari
iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine sebi
pribavi protupravnu imovinsku korist, to
su se u radnjama istog stekla sva
obilježja kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287.st.1.t.”a” KZ F BiH u svezi sa čl.28. i 31. istog Zakona.
Obzirom da se činjenični opis kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287.st.1.t.
“a” KZ F BiH u svezi sa čl.28. i 31.
istog Zakona u predmetoj optužnici odnosi na dva optužena, da je u tijeku
postupka došlo do razdvajanja postupaka, to je sud, ne dirajući u objektivni
identitet optužnice, izvršio korekciju
činjeničnog opisa istog u smislu da je opisane radnje prilagodio radnjama jednog optuženog
počinjenim u suizvršiteljstvu, pa je u tom pravcu u prvom redu nakon riječi: “po prethodnom dogovoru” dodao riječi: “sa njemu poznatom osobom”, te također u
prvom redu riječ: ”došli” zamijenio
riječju: ”došao”, dok je u petom redu
umjestu riječi: “što su i htjeli”
zamijenio riječima: ”što je i htio”.
Također, sud je na isti način izmijenio i dio optužnice u stavku četvrtom, pa
je tako umjesto riječi: “dakle, kao saizvršioci, obijanjem
pokušali da dođu do stvari iz zatvorenih prostorija s ciljem da oduzimanjem
tuđe pokretnine pribave sebi protupravnu imovinsku korist” stavio riječi: “dakle, kao
suizvršitelj, obijanjem pokušao da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija s
ciljem da oduzimanjem tuđe pokretnine pribavi sebi protupravnu imovinsku korist”.
Optuženi S.D. je predmetno kazneno djelo počinio u
stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bio sposoban da
upravlja svojim postupcima, bio je svjestan da zajedno sa njemu poznatom
osobom, dakle u suzvršiteljstvu, na način opisan u činjeničnom opisu predmetne
optužnice, poduzima radnje obijanja zatvorenog prostora, pokušavajući da dođe do tuđih pokretnih
stvari, a sve s ciljem kako bi sebi pribavio protupravnu imovinsku korist. Isti
je bio svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje.
Nisu utemeljeni navodi branitelja, istaknuti u
završnoj riječi, da u konkretnom slučaju
u radnjama za koje se tereti optuženi
nema elemenata krađe, jer nije
došlo do prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na pokretnoj stvari i nije
uspostavljen posjed na toj stvari od
strane izvršitelja djela. Branitelj, naime, pojašnjava da je, da bi postojalo
kazneno djelo teške krađe u pokušaju, potrebno da je pokušana krađa, a to znači
da je pokušano oduzimanje tuđe pokretnine, ako je učinjeno obijanjem,
provaljivanjem ili savladavanjem većih prepreka, da se dođe do stvari iza
zatvorenih vrata odnosno pod silom ili na neki drugi način, a da, u konkretnom
slučaju, kod optuženog nisu pronađene
pokretne stvari, niti su pronađene u blizini kuće ili dvorišta, te da stoga
proizlazi da nedostaje radnja učinjenja krivičnog djela krađe. Također navodi
da počinitelj predmetnog kaznenog djela treba svojom radnjom prekinuti raniju
detenciju dotadašnjeg detentora na toj pokretnoj stvari i zasnovati –
uspostaviti svoju detenciju u odnosu na tu stvar, koja je do tada bila u
posjedu lica od koga je oduzeta, dok je pokušaj kaznenog djela krađe
kažnjiv i postoji u slučaju kada je započeto oduzimanje tuđe pokretne stvari, odnosno kada je započeta
– pokušana radnja prekidanja posjeda dotadašnjeg držaoca na pokretnoj stvari, a
ta radnja nije dovršena i nije uspostavljen posjed na toj stvari od strane
izvršioca djela, te da stoga proizlazi da se u konkretnom slučaju ne može
raditi o teškoj krađi, niti o teškoj krađi u pokušaju.
Ovakvi navodi branitelja su u potpunosti
neutemeljeni a to iz razloga što kazneno djelo Teške krađe iz čl.287.st.1.točka
„a“ KZ F BiH čini onaj tko tuđu
pokretninu oduzme drugom s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili
drugom protupravnu imovinsku korist i to ako to učini obijanjem, provaljivanjem
ili drugim svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada,
soba, blagajni, ormara ili drugih sličnih zatvorenih prostorija ili prostora, a
što znači da bitno obilježje predmetnog
kaznenog djela pored radnji obijanja, provaljivanja ili drugog
svladavanja većih prepreka, jeste
oduzimanje tuđih pokretnih stvari, te da se u tom pravcu pod oduzimanjem doista podrazumjeva prekid
detencije ranijeg držatelja takve pokretne stvari. Međutim, kada dođe do takvog
prekida i uspostave novog faktičkog stanja tj. kada izvršitelj uspostavi
vlastitu detenciju nad tuđom pokretnom stvari, tada je predmetno kazneno djelo
dovršeno. Upravo zato što kritične prilike nije došlo do oduzimanja tuđe
pokretne stvari, ali su poduzete sve radnje da do toga dođe (obijanje i ulazak
u tuđu zatvorenu prostoriju), to se u konkretnom slučaju i radi o pokušaju
predmetnog kaznenog djela. Razlozi zbog kojih je isto ostalo u pokušaju nisu od
odlučnog značaja (počinitelj može biti ometen djelovanjem nekog vanjskog
faktora ili jednostavno odustati), ali za pokušaj ovoga kaznenog djela, po
mišljenju suda ne samo da nije nužno da
počinitelj ostvari detenciju nad tuđom
pokretnom stvari, te da je potom izgubi, nego bi se, naprotiv, u takvom slučaju
radilo o dovršenoj krađi a ne o pokušaju iste, a za koji pokušaj se optuženi
upravo i tereti.
Obzirom na naprijed navedeno Sud je optuženog S.D.
oglasio krivim za kazneno djelo Teška
krađa iz čl. 287. st. 1. točka. “a” u vezi sa čl. 28. i čl. 31. Kaznenog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine, te mu je primjenom navedenih zakonskih odredbi a na
temelju čl. 7., čl. 42, čl. 49., čl. 60. i čl.
Prilikom izricanja kazne Sud je od olakotnih
okolnosti na strani optuženog S.D. cijenio činjenicu da je isti obiteljski
čovjek (oženjen, otac troje djece), korektno držanje u tijeku postupka,
činjenicu da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju, te činjenicu da isti
do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije
našao.
Sud
je na temelju čl.
Da je
optuženi lišen slobode dana 22.12.2023.g. u 22,00 sata proizlazi iz Zapisnika o
lišenju slobode S.D., sačinjen od MUP Županije Posavske, Uprave policije br.
02-2/3-1-03-7-484/23 od 21.12.2023.godine, dok iz Rješenja Općinskog suda u
Orašju br. 25 0 K 060210 23 Kpp od 22.12.2023.godine proizlazi da je tada
osumnjičenom S.D., a zbog osnovane sumnje
da je počinio kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. t.a. u vezi sa
čl. 28. i čl. 31. KZ F BiH, te zbog postojanja razloga propisanih članom 146.
st.1. tačka „c“ ZKP F BiH, određen jednomjesečni pritvor koji je počeo teći
upravo od naprijed navedenog časa
lišenja slobode. Istim rješenjem je određen pritvor i prema tada osumnjičenom A.M.
zbog osnovane sumnje da je počinio
kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287 st.1 tačka „a“ u vezi sa čl.28. i čl.31. Kaznenog zakona F BiH u stjecaju sa
kaznenim djelom Napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz
čl.359.st.1. u svezi sa čl.54. istog Zakona i zbog postojanja posebnih razloga
za pritvor iz člana 146. stav 1. tačka a) i c) Zakona o kaznenom postupku F
BiH. Navedeni pritvor je prema optuženom S.D. i A.M. produžen Rješenjem vijeća ovoga suda broj 25 0 K 060210 24 Kv 2 od 18.01.2024. godine iz istih razloga, te nakon
potvrđivanja predmetne optužnice Rješenjem vijeća ovoga suda broj: 25 0 K 060210 24 Kv 3 od 16.03.2024. godine. Iz Rješenja vanraspravnog
vijeća ovog suda broj: 25 0 K 060210 24 Kv 4 od
07.05.2024. godine i broj: 25 0 K 060210 24 Kv 5 od 02.07.2024. godine proizlazi da je vijeće,
vršeći kontrolu opravdanosti pritvora, produljilo pritvor prema optuženim A.M.
i S.D. iz razloga zbog kojih je pritovor i određen. Da je optuženom S.D. ukinut
pritvor te da je isti pušten na slobodu dana 15.07.2024.g. utvrđeno je na
temelju podataka ovoga spisa odnosno na temelju Rješenja ovoga suda br. 25 0 K
060210 24 Kv 6 od 15.07.2024.godine.
Slijedom naprijed navedenom, sud je mišljenja da je
uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i
rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, kaznena sankcija adekvatna prirodi i
težini predmetnog kaznenog djela, stupnju odgovornosti optuženog, okolnostima
pod kojima je kazneno djelo izvršeno, kao i nastalim posljedicama, te da će se
stoga ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja kroz ciljeve
generalne i specijalne prevencije. Optuženom nije neophodno izreći kaznu radi
zaštite društva od kriminaliteta, jer će, po mišljenju Suda, i sama prijetnja
kaznom dovoljno utjecati na optuženog da ubuduće ne čine kaznena djela. Vrijeme
provjeravanja je dovoljno dugo, a utvrđena kazna primjerena za ostvarivanje
svrhe kažnjavanja i svrhe uvjetne osude.
Na
temelju čl.
Na temelju čl.
Kako oštećeni I.D. u tijeku postupka nije postavio
imovinskopravni zahtjev prema optuženom, to sud o istom nije odlučivao.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba
Kantonalnom sudu Odžak
u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste,
putem ovog Suda.
Zapisničar S u d a c
Lorena Glavaš Ljubica Oršolić

