(Sarajevo, 13. juli 2026. godine) – Imajući u vidu brojne upite novinara o eventualnoj odgovornosti nosilaca pravosudne funkcije vezane za izvršenje posljedica pravosnažne krivične presude Suda Bosne i Hercegovine u predmetu Milorada Dodika, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine („VSTV BiH”/„Vijeće”) je od strane Ureda disciplinskog tužioca („Ured”) pismenim putem obavješteno o sljedećem:

Obavještavamo vas da je Ured disciplinskog tužioca VSTV-a BiH razmotrio postupanje Osnovnog suda u Banja Luci u predmetu formiranom na osnovu informacije i zaključka Stalne komisije za efikasnost i kvalitetu sudova od 04.03.2026. godine (broj predmeta: 12-50-2-673-2/2026).

Nakon analize navedene dokumentacije koja je dostavljena Uredu od strane Stalne komisije za efikasnost i kvalitetu sudova, te dokumentacije koja je dostavljena Uredu od strane predsjednika VSTV-a BiH 30.03.2026. godine (broj predmeta: 01-50-2-1156-6/2026), kao i dokumentacije pribavljene od strane Ureda, Ured je zaključio, primjenom odredbe člana 66. stav 1. Zakona o VSTV-u BiH da postupanje sudija vanparničnog vijeća Osnovnog suda u Banja Luci nema obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. Zakona o VSTV-u BiH, te da se u konkretnom slučaju radi o sudskoj odluci.

Analizom dokumentacije pribavljene od strane Suda Bosne i Hercegovine proizilazi da je presudom Suda BiH broj S1 2 K 046070 23 K od 26.02.2025. godine, koja je postala pravosnažna presudom Apelacionog vijeća Suda BiH br. S1 2 K 046070 25 Kž 2 od 12.06.2025. godine, optuženom, pored izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine, izrečena i mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest (6) godina, od dana pravosnažnosti presude. Navedena presuda dostavljena je Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (CIK BiH) radi evidentiranja izrečene mjere sigurnosti i pravnih posljedica osude te su od strane Suda BiH pojašnjene i pravne posljedice osude iz člana 203a stav 5 KZ BiH, uz navođenje da iste „…nisu krivičnopravna sankcija, zbog čega se ne utvrđuju, ne izriču i ne unose u presudu te da nastupaju po automatizmu, odnosno po sili Zakona, u slučaju da osuda za krivično djelo iz člana 203a stav 1 KZ BiH postane pravosnažna”.

Sud BiH poduzeo je sve mjere i radnje koje se odnose na izvršenje presude u skladu sa članom 178. stav 3. ZKP BiH, odnosno izvršenje krivičnih sankcija koje su izrečene presudom i to kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine koja je na zahtjev osuđenog, rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 046070 23 K od 12.08.2025. godine, zamijenjena novčanom kaznom dok je mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest (6) godina, od dana pravosnažnosti presude, izvršena dostavljanjem pravosnažne presude CIK-u BiH, koji je potom donio odluku o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske u odnosu na optuženog. Također, naplaćeni su troškovi krivičnog postupka, uz zaključak da Sud BiH nije nadležan za izvršenje pravnih posljedica osude.

Dana 09.03.2026. godine, po zahtjevu VSTV-a BiH za dostavljanje informacije o poduzetim aktivnostima u pogledu brisanja osuđenog Milorada Dodika kao predsjednika političkog subjekta Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) iz registra političkih organizacija Osnovnog suda u Banja Luci, postupajuća sutkinja Suda BiH je 13.03.2026. godine dostavila odgovor u kojem je, između ostalog, navedeno da je Sud BiH poduzeo sve mjere i radnje u nadležnosti Suda BiH u skladu sa članom 178. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), te da nije nadležan za izvršenje pravnih posljedica osude/član 203a stav 5. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi člana 113. i 114. istog Zakona, koje nastupaju po sili zakona i koje treba provesti organ kod kojeg je pravosnažno osuđeni upisan kao službena, odnosno odgovorna osoba.

Postupajuća sutkinja je navela da prema odredbi člana 3. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku Republike Srpske registracioni sud može pokrenuti vanparnični postupak po službenoj dužnosti: “u slučajevima i pod uslovom određenim ovim ili drugim zakonom”.

U pogledu postupanja Osnovnog suda u Banja Luci, rješenjem broj Rp-9/02 od 24.11.2025. godine, odbačen je prijedlog CIK-a BiH od 22.10.2025. godine kojim je dostavljen podnesak Suda BiH broj S1 2 K 046070 23 K od 16.10.2025. godine, a kojim je traženo od CIK-a BiH poduzimanje svih radnji u cilju evidentiranja i izvršenja mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude u odnosu na pravosnažno osuđenog Milorada Dodika.

Navedenom rješenju je prethodilo sljedeće postupanje Osnovnog suda u Banja Luci: Rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci broj RP-9/02 od 29.10.2025. godine, sud je vratio CIK-u BiH na uređenje podnesak od 22.10.2025. godine, radi ispravke i dopune sa nalogom da se CIK BiH u roku od osam (8) dana jasno odredi da li se radi o prijedlogu tog organa za pokretanje vanparničnog postupka za upis promjene podataka upisanih u registar političkih organizacija koji vodi sud, a koji se odnosi na političku stranku SNSD uz napomenu da će podnesak biti odbačen ukoliko ne bude vraćen sudu u ostavljenom roku ili bude vraćen bez ispravke.

CIK BiH je navedeno rješenje Osnovnog suda u Banja Luci 04.11.2025. godine, dostavio Sudu BiH, na što je Sud BiH 05.11.2025. godine odgovorio CIK-u BiH, također dopisom, koji je po svom sadržaju upit da li je CIK BiH postupio po nalogu registracionog suda iz navedenog rješenja uz ponovno pojašnjenje da se pravne posljedice osude ne provode na krivičnom sudu jer nisu krivične sankcije, nego da svakako postoji osnov da se to provede od strane Osnovnog suda u Banja Luci, kao nadležnog registracionog suda, prema odredbama člana 3. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku Republike Srpske.

Po zaprimanju navedenog dopisa Suda BiH, CIK BiH je dopisom broj 05-1-07-1-939/25 od 07.11.2025. godine Osnovnom sudu u Banja Luci dostavio odgovor kojim se poziva na Zakon o političkim organizacijama, te navodi da nije u nadležnosti CIK-a BiH da podnosi prijedlog, odnosno da pokrene vanparnični postupak za upis promjene podataka upisanih u registar političkih organizacija za bilo koju političku stranku. Isti dopis CIK BiH je dostavio i Sudu BiH kao odgovor po zahtjevu za dostavljanje informacije o postupanju po zahtjevu Osnovnog suda u Banja Luci za uređenje podneska.

Nakon zaprimanja dopisa CIK-a BiH, Osnovni sud u Banja Luci donio je Rješenje broj Rp-9/02 od 24.11.2025. godine, kojim je odbačen prijedlog CIK-a BiH od 22.10.2025. godine.

U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da CIK BiH nema aktivnu legitimaciju za pokretanje vanparničnog postupka za upis promjena podataka upisanih u registar političkih organizacija za bilo koju političku stranku, samim tim ni za SNSD, te da izvršenje pravnih posljedica krivične presude u dijelu prestanka rada unutrašnjeg organizacionog oblika političke organizacije, u smislu odredbi čl. 26. i 27. Zakona o političkim organizacijama i čl. 2.9. Izbornog zakona BiH nije u nadležnosti CIK-a BiH niti je primjenjivo u konkretnom slučaju obzirom da je Milorad Dodik stranački funkcioner, ali ne i sama politička organizacija niti njen organizacioni oblik.

Rješenjem je odlučeno i o zahtjevu da se po službenoj dužnosti pokrene postupak brisanja Milorada Dodika kao lica ovlaštenog za zastupanje i predstavljanje političke organizacije SNSD-a iz registra političkih organizacija koje vodi Osnovni sud u Banja Luci tako što se Osnovni sud u Banja Luci pozvao na član 3. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku kojim je propisano da se postupak pokreće prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, organa određenog ovim zakonom te da je stavom 2. istog člana propisano da izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uslovima propisanim ovim zakonom, a koji prijedlog nije podnesen od strane lica ili organa propisanog članom 3. stav 1., niti je Zakonom o vanparničnom postupku Republike Srpske niti Zakonom o političkim organizacijama niti bilo kojim drugim zakonom nije određeno da sud koji vodi registar političkih organizacija po službenoj dužnosti pokreće postupak za brisanje lica ovlaštenog za zastupanje političke organizacije iz registra, u smislu stava 2. istog člana Zakona.

Protiv navedenog rješenje žalba Okružnom sudu u Banja Luci nije izjavljena.

Dana 02.03.2026. godine Osnovni sud u Banja Luci zaprimio je podnesak Suda BiH kojim se Sud BiH pozvao na podneske CIK-a BiH prethodno dostavljene registracionom sudu te su dostavljene prvostepena i drugostepena presuda Suda BiH. Cijeneći navedeni dopis kao podnesak sudu, a prema dostavljenoj informaciji predsjednice Osnovnog suda u Banja Luci po zahtjevu predsjednika VSTV-a BiH, Osnovni sud u Banja Luci odgovorio je podneskom Sudu BiH da su poduzete radnje po prijedlogu CIK-a BiH i dostavio navedeno Rješenje broj Rp-9/02 od 24.11.2025. godine.

Dakle, stav Suda BiH jeste da pravne posljedice osude nastupaju automatski, po sili zakona, pravosnažnošću presude, da je u konkretnom slučaju Sud BiH krivični sud koji izriče sankcije, ali nema zakonski mehanizam ni nadležnost da samostalno vrši administrativne upise ili brisanja u registrima političkih stranaka kod nadležnih sudova, te da je postupanje Suda BiH završeno dostavljanjem presude CIK-u BiH, te da je navedene presude dostavio i registracionom sudu, a da potpuno provođenje presude trebaju provesti drugi organi (poput CIK-a, odnosno registracionih sudova).

Stav Osnovnog suda Banja Luka, mjesno nadležnog registracionog suda koji vodi registar političkih organizacija, jeste da u vanparničnom postupku za upis promjene podataka upisanih u registar političkih organizacija ne može postupati po službenoj dužnosti bez formalnog zahtjeva ovlaštenog lica, da Zakon o političkim organizacijama i Zakon o vanparničnom postupku ne predviđaju mogućnost da sud samoinicijativno briše funkcionera, u konkretnom slučaju predsjednika političkog subjekta, na osnovu dopisa drugog suda ili treće strane (poput CIK-a), te da je za promjenu podataka u sudskom registru potreban podnesak same političke stranke.

Prema dokumentaciji i informacijama koje je Ured pribavio proizilazi da niti od strane Suda BiH, niti od strane CIK-a BiH pravosnažna presuda nije dostavljena političkoj organizaciji, u konkretnom slučaju SNSD-u, koja u smislu člana 23. Zakona o političkim organizacijama ima svojstvo ovlaštenog predlagača za promjenu podataka u registru.

Ured je razmotrio i odredbe o eventualnom sukobu nadležnosti u smislu Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske te iste upućuju na sukob nadležnosti u pogledu vođenja krivičnog postupka, što u konkretnom slučaju nije primjenjivo.

Pribavljena je i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine donesena u postupku odlučivanja po apelaciji Milorada Dodika, broj AP-3722/25 od 04.11.2025. godine, kojom se odbija i djelimično odbacuje apelacija Milorada Dodika na presude Suda BiH, te na odluke CIK-a BiH (u kojem dijelu se apelacija odbacuje) u kojoj je Ustavni sud BiH u pogledu primjene člana 203a KZ BiH naveo: „Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su redovni sudovi prvi put u apelantovom slučaju primijenili i tumačili član 203a KZBiH, te se stoga ne može govoriti o uporednim situacijama/presedanima...“.

Dakle, prema stavu Suda BiH registracioni sud je nadležan za postupanje po službenoj dužnosti u slučajevima izmjene podataka iz registra, dok s druge strane Osnovni sud u Banja Luci, pozivajući se na član 3. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku kroz odluku daje drugačije stajalište.

U konkretnom slučaju radi se o odlukama i pravnim mišljenjima različitih sudova u BiH iz kojeg razloga se, a uzimajući u obzir prethodnu praksu disciplinskih tijela u vezi ovakvih pravnih pitanja ne može tvrditi da je počinjen disciplinski prekršaj propisan Zakonom o VSTV-a BiH.

S tim u vezi, imajuću u vidu odredbe člana 87. Zakona o VSTV-u BiH, Ured nema nadležnost da razmatra sudske odluke i konačan stav iznesen u rješenju donesenom od strane vijeća sudija Osnovnog suda u Banja Luci, te da također tumačenje pravnih normi o nadležnosti spada u meritornu sudsku funkciju, koju je u ovom slučaju Osnovni sud u Banja Luci dao kroz rješenje broj Rp-9/02 od 24.11.2025. godine, na koje rješenje nije izjavljena žalba.

Članom 87. stav 1. Zakona o VSTV-u BiH, propisano je da sudija ili tužilac ne odgovara za mišljenje koje daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti. Prema stavu VSTV-a BiH, izraženom u dopisu broj 08-50-728-4/2014 od 18.07.2014. godine: “Član 87. Zakona o Vijeću propisuje funkcionalni imunitet nosilaca pravosudnih funkcija u krivičnom i parničnom postupku i to u odnosu na mišljenje koje daju ili odluke koju donese u okviru svoje službene dužnosti, a što predstavlja jednu od garancija njihove nezavisnosti. Dakle, zakonodavac je dao imunitet svim nosiocima pravosudnih funkcija u svakom predmetu u kojem postupaju, bez bilo kakve mogućnosti da Vijeće ili Ured disciplinskog tužioca, odlukom, odobrenjem ili stavom utiču na primjenu ovog instituta u praksi.“

Također, prema stajalištu izraženom u odluci Drugostepene disciplinske komisije broj 04-07-6-154-15/2020 od 01.09.2020. godine, “PDK (Prvostepena disciplinska komisija) je pravilno utvrdila da je tužena prilikom donošenja Rješenja o zaključivanju likvidacionog postupka, s obzirom na odredbu člana 87. Zakona o VSTV-u BiH u kojoj je propisano da sudija ne može biti odgovoran za odluke koje donese u okviru službenih dužnosti, te posebno jer je postojala mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka na Rješenje o zaključivanju likvidacionog postupka, pa ukoliko je eventualno postupajuća sutkinja napravila neki propust to se moglo ispraviti kroz žalbeni postupak na navedeno rješenje…”.

Cijeneći sve navedeno, Ured je donio odluku kojom se odbacuje pritužba primjenom člana 82. stav 1. tačka e. Poslovnika Vijeća^[1].

- kraj -

_______________________

[1] “Službeni glasnik BiH“, br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18, 64/18, 12/21, 26/21, 35/21, 68/21,1/22, 26/23, 9/24, 27/24, 72/24, 79/25