Razvod braka: kako sud donosi odluku o povjeri djece?
S obzirom na povećanje broja razvoda braka i
činjenicu da veliki broj tih postupaka uključuje i zajedničku djecu bračnih
partnera, ključno je da se donese odluka koja je u skladu sa najboljim interesom
djeteta.
U postupcima razvoda braka koji uključuju
djecu nad kojom stranke ostvaruju roditeljsko staranje, jedna od ključnih odluka koja
se mora donijeti je ko će ostvarivati
roditeljsko staranje, pitanje izdržavanja djeteta i način ostvarivanja i
održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem sa kojim
ne živi.
Porodični zakon Federacije BiH predviđa da prije
pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji
imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje dužni su podnijeti zahtjev
za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.
Ako se u
postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlaštena osoba nastojat će da
se oni sporazumiju o tome:
-
sa kim će živjeti njihovo maloljetno dijete
ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva,
-
o njegovim ličnim
odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti,
-
o njegovom izdržavanju
i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.
Pri
donošenju odluke o tome s kim će dijete živjeti, sud može uvažiti sporazum
roditelja ako je on u interesu djeteta, polazeći od pretpostavke da roditelji
najbolje znaju potrebe djeteta.
Mora
se imati u vidu da to nije uvijek tako i da sporazum roditelja može biti
protivan interesima djeteta.
Sud je dužan da
vodi računa o najboljem interesu djeteta
kao osnovnom instrumentu u zaštiti prava
djeteta, čija primjena garantuje rješenja koja najbolje odgovaraju njegovim
potrebama i interesima. U toku postupka sarađuje sa nadležnim centrom za
socijalni rad.
Roditelj
koji ne stanuje s djetetom, svoj doprinos u izdržavanju ispunjava u obliku
novčane naknade i određuje se način ostvarivanja i održavanja ličnih odnosa sa
djetetom.
U
2023. godini pred Općinskim sudom u Bugojnu vođeno je ukupno 108 postupaka za
razvod braka. Od toga, 57 presuda za razvod braka sadržavalo je i odluku o
povjeri djece, i to:
-
u 46
predmeta djeca su povjerena majci,
-
u 9
predmeta djeca su povjerena ocu.
-
u dva
predmeta jedno zajedničko dijete povjereno je majci, a drugo ocu na čuvanje, vaspitanje i odgoj.
Dakle,
praksa našeg suda pokazuje da su najčešće majke te kojima su djeca povjerena na čuvanje, vaspitanje i odgoj nakon
razvoda braka.
Predsjednica
parničnog referata Amira Ždralović navodi da je prilikom donošenja odluke o
povjeri djece najvažniji najbolji interes djeteta. Da bi se to utvrdilo, sud od
početka postupka sarađuje sa nadležnim centrom za socijalni rad. Nakon što
provede svoje aktivnosti, stručni tim nadležnog centra za socijalni rad sudu
dostavlja svoje mišljenje o tome kome zajednička djeca bračnih partnera trebaju
biti povjerena. To mišljenje ne obavezuje sud, nego se odluka donosi uzimajući
u obzir sve okolnosti. Ukoliko se javi nedoumica, naredni korak je da sud
odredi vještačenje po vještaku psihologu. Ističe da je činjenica da su majke
najčešće te kojima su djeca povjerena i da se kroz praksu pokazalo da su one
više zainteresovane, te uglavnom traže da se djeca njima i povjere.